Search
Close this search box.

Neobična karijera tvrdoglavog Bišćana

Foto: liverpoolfc.com

Igora Bišćana teško je opisati. Kroz čitavu karijeru osim epiteta tihog i povučenog tipa, krase ga tvrdoglavost i principijelnost.

Možda pretjerujem u doživljaju i idoliziranju Igora Bišćana, ali zaista je jedan od najpodcjenjenijih igrača novije domaće nogometne povijesti te definitivno osebujan na svoji način. Njegova neobična karijera obilježena je u pravilu specifičnim situacijama, a kada se njegov cijeli nogometni put sumira – trofejna vitrina je prepuna. Nikad u prvom planu, ali nikad samo statist.

Prvi njegov bljesak dogodio se prije devetnaest godina, kada je jedinu gostujuću pobjedu u svim dosadašnjim nastupima u Ligi prvaka Dinamo ostvario protiv Ajaxa. Svi pamtimo lob Josipa Šimića i glas Drage Ćosića, međutim Igor Bišćan je pretrčao pola terena te je asistencijom zaslužan za pola tog loba.

Neobična karijera prepuna koincidencije i zanimljivosti može biti sjajan temelj za jače nogometne kvizove, pa bi tako i pitanje o kapetanima Hrvatske na Marakani sigurno spadalo u kategoriju ‘zahtijevno’, a odgovor se krije u glavnom akteru ovog teksta.

Svi pamte utakmicu protiv Jugoslavije na Marakani 1999. godine nakon nestanka struje, u 81. minuti Zvonimira Bobana mijenja Igor Bišćan, a naš neobični junak na nekoliko minuta (osam ako dobro pamtim) postaje kapetan reprezentacije. S dvadeset i jednom godinom kapetan Hrvatske na Marakani!

https://youtu.be/mcglwVQ-9V0?t=1h26m35s

Već tad je bio tražena „roba“. Često su ga uspoređivali s jednim od najvećih igrača Dinama svih vremena, Velimirom Zajecom. Šarmantni trener Osvaldo Ardilles imao je čak ideju napraviti od Bišćana centarfora. Pravi test kvalitete imao je protiv Milana u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Čuvao je jednog od najboljih napadača svijeta, Andreja Ševčenka. Nažalost, Ševa je pokopao Dinamo (pogotovo u Zagrebu), međutim u tekicama svih europskih velikana počelo se bilježiti ime Igora Bišćana. Sve češće i češće maksimirske dvore opsjedali su skauti i menadžeri, a zadržavanje Bišćana ispostavilo se kao „mission impossible“ – s obzirom na pritisak Croatijinih nepodmirenih dugova. Najizglednija destinacija činila se Italija, međutim zov Liverpoola je presudio u rekordnom HNL transferu. Neka se navijači Redsa ne naljute, ali Liverpool je uz Dinamo najukletiji klub ikada. Kako je i Bišćanova karijera kasnije bila na neki način ukleta (s obzirom na potencijal), tako valjda i klub nađeš po svojem ćeifu – i sudbinski je odabran Liverpool.

Posljednju utakmicu prije transfera u Liverpool odigrao je protiv Hajduka. Oproštaj pred domaćom publikom, a kapetanska vrpca trebala se preseliti na rame jednog mu od najboljih klupskih frendova, Tomu Šokotu. Nije to bio uobičajen derbi već jedan od onih koji se pamte. Dinamo vodio 2:0, Hajduk okrenuo na 2:2 i svim navijačima splitske momčadi i danas se sigurno želudac okreće na spomen Tomislava Gondžića i gola za pobjedu u devedeset i drugoj minuti. Prekrasna utakmica za oproštaj kapetana Bišćana od Dinama.

Igorov debi u Engleskoj? Ušao je posljednjih 20 minuta protiv Ipswich Towna kako bi se predstavio pred Kopom. Nakon debija sljedeća utakmica bila je protiv jedne od najvećih generacija u povijesti nogometa, u najvećoj utakmici engleskog nogometa. Protiv Uniteda na Old Traffordu, a naš Igor koji je do jučer trčkarao po HNL travnjacima desetak dana kasnije igra protiv Fergusonovih beba.

Liverpool te sezone (nažalost zbog igranja za Dinamo, bez Bišćana u Europi) osvaja FA kup, Liga kup i Kup Uefa protiv Alavesa. Istog onog Alavesa koji je prije nekoliko tjedana potpisao s Bišćanovim Rudešom suradnju, sudbina je nekad baš varljiva.

Za Igora u prvoj je sezoni sve izgledalo savršeno, niz trofeja iz Dinama nastavlja se i u crvenom dresu – ali ne crvenima i do danas nedostižan trofej šampiona Engleske, no u Liverpoolu konkurencija biva sve jača i jača. Igorova minutaža u klubu s Anfielda sve je manja, odnosno vrijeme krati igranjem za rezervnu momčad Redsa s eventualnih par sitnominutažnih izleta u prvoj ekipi. Nude mu se posudbe, dolaze ponude za promjenu sredine no od toga ništa. Na njegovom mjestu, mnogi bi mijenjali klub. Igor ipak ne, htio je dokazati kako može uspjeti u kultnom klubu i da nije samo prolaznik u klubu za kojeg je prošle godine jednom prilikom zaključio da “možda postoje i veći klubovi na svijetu”, ali nije siguran “da je ijedan poseban poput Liverpoola”.

Kako nije igrao u klubu, nije bio pozivan u reprezentaciju. Preko dvije godine ga nije bilo u nacionalnoj vrsti u koju su bivali pozvani oni s većom minutažom, ali kvalitetom ni blizu Bišćanu. Igrači koji bi Premier ligu vidjeli samo ponedjeljkom u 20:00 kad je počinjala „Petica“ za razliku od Bišćana, koji je svaki dan trenirao s Gerrardom i Owenom.

Nakon što je Otto Barić ispozivao sve „topaloviće“ na red je došao i Bišćan, te se u jesen 2003. protiv Bugara opet našao na popisu nacionalne vrste. Na dan utakmice Bišćan odlazi iz Čateža. Navodni razlog je taj što nije bio na popisu prvih jedanaest, a medijska kampanja od strane Vlatka Markovića dovela je kasnije do tog da su mu vrata reprezentacije ostala zauvijek zatvorena. Tvrdoglav i principijelan, nije sagnuo glavu, a na medijski linč odgovarao je šutnjom.

U Liverpoolu mu također ne cvatu ruže, ne igra uopće, ali ne želi promijeniti klub. Tvrdoglavo i dalje želi uspjeti. U sezoni 2003/04 u ozljedama poharanoj  ekipi Redsa Bišćan dobiva priliku na poziciji stopera. Do kraja sezone od trideset devet utakmica, igra u njih trideset uz punu minutažu od devedeset plus minuta. Napokon dolazi na naplatu rad i trud. Iduće sezone, u svojoj petoj godini ugovora u Liverpoolu iz ružnog pačeta pretvara se u prekrasnog labuda. Neizostavan član prvih 11 Liverpoola, biva jedan od najzaslužnijih igrača koji je doveo Redse do onog mitskog finala u Istanbulu protiv Milana. Nažalost, nije igrao u finalu makar je prijašnjim igrama zaslužio i odigrao ogromnu ulogu, ali ono što je još važnije – dokazao je i pokazao da može. I uspio je. Trofej Kupa Uefa-e piše mu se u karijeri iako nije sudjelovao, ali Liga prvaka je njegova. Zaslužena.

Odlazi u Grčku, u klub koji obožava dinamovce – Panathinakos. Dvije godine u Grčkoj nisu bile naročito uspješne, odradio je dvogodišnji ugovor, ali s obzirom na reputaciju iz Liverpoola „zeleni“ su očekivali više. U najboljim igračkim godinama, Igor i dalje tvrdoglav i neobičan kakav je, može birati klub koji želi, ali u njemu neki kliler proradio i uzima pola godine pauze. Vrijeme krati igrajući tenis.

Nakon šestomjesečnog „bolovanja“ slijedi povratak u najdraži klub. Ovaj put umjesto zadnjeg veznog – pozicija isključivo stoper. Odlaskom Modrića na kraju sezone postaje i kapetan. Nije na najvišoj razini igara koje se od njega očekuju, ali odrađuje posao u dominantnim sezonama Dinama u HNL-u, pišu se titutle jedna za drugom.

Dolaskom Vahida Halilhodžića za trenera, i partnera u obrani Tonela, obrana Dinama diže se na viši nivo te igra vrhunski u prvenstvu i u Europi te cijela sezona generalno s posebnim naglaskom na sjajne igre u Europi pokazuju da Bišćan igrački nije „mrtav“ već igra jednu od najboljih sezona ikad. Osim igara na terenu, jedan potez ide u anale. Nakon ozlijede u proljeće 2010. odbija primati plaću dok je ozlijeđen, oko milijun i pol kuna ukupno. Rijedak primjer u modernom nogometu.

Povratak na teren, pa ozljeda – pa opet povratak i nuđenje bjanko ugovora od strane uprave – da bi ga na kraju karijere jedan tužni serviser televizora koji živi blizu stadiona suspendirao i potjerao iz kluba. Na posljetku, tko je jedan Igor Bišćan, osvajač svih mogućih klupskih trofeja osim prvaka Engleske? Ne zna on popravit Grundingov tv prijamnik.

Rijeka se javljala Bišćanu neka dođe u ambiciozan projekt pod stijenama Kantride koji svoju kulminaciju i vrhunac doživljava ovih dana, on je odbio i odlazi u nogometnu penziju. U medijima ga nema nigdje sve do (za autora ovih redaka) najvećeg poteza Bišćanove karijere. Radi se o inicijativi četiri kapetana pod nazivom „Za naš Dinamo“. Od svih takozvanih legendi i dušobrižnika kojima je tobože stalo do Dinama, jedino je Igor Bišćan skupa sa svojim bivšim suigračima Silvijem Marićem, Tomom Šokotom i Darijom Šimićem ustao javno protiv gospodara hrvatskog nogometa. Tim potezom za prave dinamovce, Igor i ostala tri kapetana ostaju kao jedine istinske legende posljednjih četvrt stoljeća kojima je stalo do kluba.

Da se Bišćan nekome umilio, odnosno da je bio na liniji manjeg otpora danas bio bi već zaposlen u omladinskoj školi Dinama, trenirao bi Dinamovu drugoligašku momčad ili drugu ekipu Dinama s Kajzerice, ali on kakav je otišao je težim, tvrdoglavijim putem. Prvo je asistirao, a potom ove sezone i preuzeo jednog osrednjeg zagrebačkog drugoligaša. Priču oko Rudeša znate svi. Danas mu na stolu nalazi se ponuda ljubljanske Olimpije. I ako ode u Ljubljanu, garantiram da će Zmajčeki postati prvaci.

Što reći na kraju? Bišćanov tok karijere, u kojem je toliko puta bio na dnu, šikaniran, pljuvan, ali se uvijek tvrdoglavo dizao gore i dokazao sebi i drugima da se može, da se zaista može, najbolji su pokazatelj koliko je uz ono na travnjaku za uspjeh bitan čovjekov karakter. Čestitke i sretno Igore!

Goran Đulić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter