U drugom izdanju podcasta h+ Dvanaesti novinar – Goran Antonijević ugostio je trenera Hajduka Željka Kopića, a u razgovoru su se osvrnuli na mnoge aktualne teme kao i na budućnost, posebno onu blisku.
O svojim nogometnim počecima, razvoju, okolnostima dolaska u Hajduk i potencijalu momčadi te poslu koji je pred njim govorio je Kopić za nogometplus.net, ne izostavljajući ni komentare na odlazak Ohandze, statuse Savvasa i Hamze te razvoj mladih igrača.
Na pitanje tko ga je pozvao u Hajduk, tko je s njim napravio prvi kontakt je odgovorio:
– Nakon odlaska iz Slaven Belupa mislio sam da nema šanse da se do iza Nove godine nešto dogodi po pitanju novog angažmana. Doma još nisam pospremio stvari poput papira i bilješki nego sam si uzeo vrijeme da odmorim glavu. Gospodin Branco me nazvao i rekao mi je da sam opcija za novog trenera Hajduka i pitao me što mislim o tome. Bio sam u Slavenu dvije i pol godine i u Zagrebu godinu dana prije toga tako da sam imao dugo razdoblje gdje sam bio neprekidno aktivan. Prvenstveno sam razmišljao o odmoru. Mislio sam da je opcija dolaska u Hajduk bila puno realnija u prethodnom razdoblju nakon što sam sa Slavenom igrao finale kupa jer sam tad napravio ozbiljan uspjeh. U tom trenutku nisam očekivao da ću biti izabran za novog trenera Hajduka.
O suradnju s Ohandzom koji je ostvario transfer u kineskog drugoligaša Shenzen FC je rekao:
– Što se tiče Ohandze. Prvo pitanje koje sam postavio kad sam došao u klub je bilo: Što je s Ohandzom? Obzirom da je u tom trenutku on bio ozlijeđen. Informacije koje sam dobio su bile da on kad odradi dva treninga sljedeća tri ne radi, da kod odigra jednu utakmicu 60-70 minuta da ga onda sljedeće dvije nema. Ohandza je u mom mandatu od kad je počeo trenirati pa sve do danas odradio sve treninge. Što se tiče pripremnih utakmica imali smo periodizaciju gdje su igrači igrali 45 pa 60 i na koncu čitavu utakmicu što je on imao u susretu protiv Zrinjskog u Gabeli gdje je po onom blatnjavom terenu bio izvanredan. Nastavio je u tom ritmu i u Vinkovcima te Maksimiru. Ne želim ga opravdavati, ali je meni stanje u kojem je bio na utakmici protiv Slavena razumljivo jer se u tih dva tri dana puno toga događalo obzirom na ponudu iz Kine koju smo dobili za njega. Njegov lošiji nastup je jedan od razloga zašto i čitava momčad nije bila na optimalnoj razini. Kad sam bio trener drugih momčadi, a igrao bih protiv Hajduka osjetio sam njegovu moć. To je jedan od onih igrača na kojima gradiš sustav. Zašto? Zato jer kad gledaš napadački potencijal bitno ti je da imaš igrače koji mogu zadržati posjed lopte između linija, ali i koji mogu napasti dubinu. On je spoj jednoga i drugoga. Za ono što želim igrati to je top razina. Sigurno je jedan od boljih igrača koje sam trenirao. S njim sam oduševljen, štoviše mogu reći da sam njegov fan.
Pojasnio je i ulogu Savvasa u igri Hajduka:
– Postoje različiti načini gledanja na nogomet i na poziciju koji neki igrač igra. Ima trenera koji vole imati npr. ispred zadnje linije igrača koji će biti poput brisača na automobilu. Koji će biti prvenstveno destruktivan. Ima pak i trenera, a jedan sam od njih, koji na toj poziciji žele nekoga tko osigurava momčadi stabilnost i u ofenzivnom i u defanzivnom smislu, koji ima kvalitetu usmjeravanja napada u ciljane zone. Znači da dovede loptu tamo gdje želimo, a da to nije po inerciji. Savvas ima iskustvo igranja u talijanskoj ligi gdje nije lako igrati. On je jedan od onih igrača koji i u našim defanzivnim postavkama, u rotacijama, u iskakanjima prepoznaje kad se treba spustiti ili podići. I Savvas je kao i ostali naši igrači imao loših utakmica. Primjerice mi smo dobili Lokomotivu u Maksimiru 2:0 gdje on nije bio pravi, nije bio na razini. Njegov gard je takav, da kad nije na onoj pravoj razini, nekome sa strane može izgledati poprilično bezvoljno. To u biti nije tako, to je njegov stil jer kad izvadite sve njegove sekvence u fazi obrane, pa i kad smo ga stavili da igra stopera u završnim minutama protiv Osijeka na Poljudu vidite da ima nekoliko sprinteva s igračima Osijeka koji su izrazito brzi. Na Rujevici se pak isto na poziciji stopera bacio na glavu. Statistički i ulazi u veliki broj duela i sigurno je igrač koji kao i ostali daje sve od sebe, ali to neki ne mogu vidjeti zbog dojma koji ponekad ostavlja. Savvas ima puno dobrih stvari, a u onima u kojima je lošiji gledam da mu dam mehanizme da bude bolji. Taj napredak nije lako ostvariti, a povezan je i sa funkcioniranjem momčadi.
O Hamzi koji u posljednje vrijeme nije u prvom planu je izjavio:
– On je igrač visokog potencijala koji ima urođeni talent, on zna igrati nogomet. Jedini razlog zašto nije u prvom sastavu je postavka igre gdje imamo tri igrača naprijed. Said nije krilni napadač koji će trčati za svojim bekom. Da bi njemu omogućio da bude opasan, da zabije gol tražiš stabilnost u veznom redu kako bi napadačima omogućio lakše funkcioniranje. To što Hamza zadnje tri utakmice nije bio u prvih 11 nije stvar njegove kvalitete nego isključivo koncepta momčadi i da se sve omogući prednjoj trojci da iskažu punu potencijal, a da u isto vrijeme zadržimo stabilnost igre.
Kopić je govorio i o procesu uklapanja talenata u prvu momčad Hajduka:
– O tome razmišljam svaki dan. Razgovaram i s našim psihologom, trenerom B momčadi, voditeljem Akademije, trenerom juniora… Uvijek je dilema da ne bude prerano, da ne potrošiš igrača. Koliko god ljudi u Splitu to žele nisam primijetio da imaju previše strpljenja. Najgore što se može dogoditi je da u krivom trenutku uvedemo nekoga u priču, da se napuni negativnim doživljajem, da doživi frustraciju jer je to onda tri koraka u nazad. To je aspekt o kojem treba jako voditi računa. Isto tako treba svakome dati onoliko prilika koliko zaslužuje, a da su pritom i drugi mladi igrači blizu. Nije to samo ajde sad ćemo ga staviti… Bitan mi je čitav kontekst. S tim se bavimo i vjerujem da ćemo u tome uspjeti.
Osvrnuo se i na šest mladih igrača koji su bili na pripremama u Turskoj te je odgovorio na pitanje tko je od njih mentalno najspremniji za izazove prve momčadi:
– Bradarić je tip koji se ne zamara ni s kim, to mi se sviđa. Nejašmić je također u tom kontekstu sličan, nema preveliki respekt s kim i gdje igra. Šego, Kovačević pa Teklić i Delić koji su duže s nama… Generalno sa svima njima koji su bili na pripremama sam zadovoljan s načinom na koji su odradili treninge i utakmice koje su igrali. Pogotovo onu sa Zurichom pa i s Trencinom. Meni su oni izgledali dobro. Ali kažem, druga liga je jedno, a prva liga drugo. Trebamo voditi računa o svemu, a u konačnici o rezultatu prve ekipe. Trebamo ih razviti, a da adaptacija bude što kraća i da rezultat ne trpi.
Uspoređujući svoje dosadašnje trenersko iskustvo i način rada sa dolaskom u Hajduk prokomentirao je Kopić i činjenicu da tijekom ranijeg rada samo jednom isključen, a od dolaska u Hajduk već je dva puta bio udaljen s klupe:
– S igračima živim i radim. Zajedno pobjeđujemo i gubimo. Bezrezervno stojim ispred kluba i igrača. Kad osjetim iznutra da se događa nešto što šteti mojoj ekipi, mom klubu, u tom trenutku me ne zanima ništa i reagiram. Tako i očekujem i od igrača da se bace na glavu za klub, za Hajduk. U određenom trenutku tako i ja reagiram. Inzistiram na presingu, i u jednoj situaciji na Rujevici smo imali briljantan presing 4 na 1 kojim smo oduzeli loptu, a svirali su prekršaj kojeg nije bilo i na to sam reagirao. U Maksimiru je isto bilo par sličnih situacija gdje vidiš da momci daju apsolutno sve, imaš tamo Torcidu koja je došla sa svih strana… Ne dam! To nije pedagoški, to nije nešto čime se ponosim. To nije dobro, ali u tom trenutku stojim bezrezervno iza ekipe i ne zanima me ništa drugo.
O očekivanjima i ambicijama je rekao:
– U svakom klubu svi bi htjeli sve. Htjeli bi biti prvaci, osvojiti kup, prodati Ercega, Ohandzu, profilirati Šegu, Kovačevića, Teklića, Pasaričeka… Sve u jednome. Meni je to apsolutno jasno. Na meni je da napravim što više od toga. Rezultat ne smije trpjeti, igrači se moraju prodavati, mladi igrači trebaju dobivati priliku. Visoka su očekivanja u Hajduku. Mi svi želimo pokazati ljudima da možemo. Tu mislim na izvedbu, da bude kvalitetna igra i da onda rezultat dođe kao posljedica. Osobna ambicija? Došao sam u Hajduk sa skepsom, da sam Dinamov. Želja je da kad budem odlazio svi znaju da sam dao sve za Hajduk. Moram reći i da nisam toliko bio sretan zbog čestitki nakon pobjede nad Dinamom koliko su mi značile riječi podrške nakon poraza od Slavena koje sam dobio od ljudi na Rivi prilikom Splitskog polumaratona.
Trener Kopić se dotaknuo i filozofije nogometne igre kad je u pitanju zadnja trećina terena:
– Kad je u pitanju završna trećina. Kroz analize različitih trenera dođeš do različitih zaključaka. Klinsmann je primjerice izjavljivao da je njegov zadatak naučiti momčad da loptu donesu do nje, a onda je sve na igračima. Talijanski treneri su dosta oprezni. Guardiola pak dolazi s velikim brojem igrača naprijed. Mourinho se oslanja na tranziciju i individualnu kvalitetu. Osobno sam u jednom trenutku, kao i većina, bio fasciniran s Barcelonom u doba Guardiole. Onda je došao Luis Enrique koji je na Guardiolin posjed donio dimenziju da imaju varijabilnost u taktici unutar istog sustava. On je nadogradio Barcelonu koja je zadržala posjed, ali je postala i izuzetno opasna u tranziciji. Meni se to izrazito svidjelo jer se ne može svaku ekipu dovesti na razinu da stalno ima poprilično velik posjed. Tad sam shvatio da napadački potencijal može donijeti i odnijeti sve što radiš. Naročito mi je to bilo vidljivo u Slavenu. Uslijed velikih promjena u momčadi kad su u pitanju napadači, što zbog ozljeda što zbog transfera, dolaziš u rezultatski problem jer šteka realizacija, a momčad u ostalim segmentima funkcionira poprilično dobro. Isto tako u susretu koji sam s Hajdukom imao u Vinkovcima sam vidio obrnuto tj. da se nakon prvog gola, iako do tada nismo briljirali, sve otvori pa na kraju imamo uvjerljivu pobjedu. Zaključno mislim da je za zadnju trećinu izuzetno bitna kvaliteta igrača.
Kvalitetu Hrvatski Telekom Prve lige vidi na sljedeći način:
– Što se tiče terena i infrastrukture to je problem. Ako uzmete neke utakmice prvenstva, recimo prošle godine na Rujevici, gdje je teren izuzetno brz, to su utakmice izuzetno visokog intenziteta, energije, napadačkih akcija. S druge strane, kada uđete u blato Kranjčevićeve, to su dva različita sporta. Što se tiče same kvalitete igrača momčadi, sigurno je problem da sve što je kvalitetno vrlo brzo ode. Teško se onda stalno nadopunjavati. Super da Hajduk sad može dovesti kvalitetnije igrače, ali to u drugim klubovima poput Cibalije nije slučaj. Manji klubovi s anonimnim igračima kojima je potrebno vrijeme adaptacije rade odlične stvari.
O ulozi Lokomotive kao druge momčadi Dinama odnosno razvoju igrača i sigurnim bodovima koji Plavi imaju je rekao:
– Tih 12 bodova, to me ne zanima previše. Ali reći ću jedan konkretan primjer iz Slavena. Kristijan Bistrović je kao izlazni kadet odradio prve pripreme sa mnom pa je do sada odradio još pet priprema. On još nije bio generalno spreman biti nositelj igre, ali smo odlučili izgurati tu priču i moraš tad biti spreman istrpiti njegove greške jer je procjena da je on taj. U konačnici je ostvario transfer u Rusiju i došao je do odličnog ugovora. Sad isto imamo situaciju gdje nama dolazi Stanko Jurić koji je bio najbolji igrač Dugopolja, karakteran je i kvalitetan. Za njega je idealna priča da imaš svoju ekipu u prvoj ligi i da ga razvijaš. Imaš puno manji proces adaptacije kada dođe u Hajduk iz prve lige jer je razlika između 1. HNL i 2. HNL velika. Kada uzmeš nekoga iz druge ekipe mora se proći proces kako bi on postao stabilna vrijednost. To je jedna ogromna prednost. Kad igrač odradi 30-50-70 utakmica prve lige i onda dođe tebi, tad je spreman na sve izazove koje su pred njim ili klubom.
Što je još izjavio o iskustvima rada u Lučkom, Zagrebu i Slavenu, odlasku Luigija Febbrarija i odnosu sa svojim pomoćnicima, kad se vraća Marko Futacs, kako je odlučio tko je prvi golman Bilih, zašto svojevremeno nije prihvatio ponudu da dođe u Dinamo te o drugim temama pogledajte u snimci podcasta na You Tube kanalu Nogometplusa:
