Domagoj Vlak (’96) potpisao novi stipendijski ugovor, na godinu dana. Vjerujemo da je većini već sada jasno o čemu se radi, ali ipak elaborirajmo. Radi se, naravno, o igraču koji je u potpunosti prošao školu Dinama. Mlađi je Vlak već u kadetima bio u drugom planu. U jakoj generaciji s Murićem, Brodićem, Fiolićem, Kneževićem itd. maksimum mu je bila rotacija, iza igrača poput današnjeg igrača Maksimira Filipa Hodaka. Kao izlazni kadet zabija tek 4 gola u 23 nastupa (10 startova), a godinu kasnije, kao ulazni junior tek 1 u 17 nastupa (5 startova). To međutim nije spriječilo trenera Zorana Vulića da ga pozove i u kadar mlade reprezentacije, što je nakon takve sezone prosto bezobrazno prema drugim igračima tog godišta. Donekle se iskupljuje i kao izlazni junior, stasiti mladi napadač zabija za sebe rekordnih 5 golova u 13 nastupa (7 startova) u trećeligaškoj sezoni Dinama II. Ipak, i tada je bio u drugom planu, uglavnom na klupi. Tada produžuje i ugovor potpisan godinu ranije, sve do ljeta 2017. Nakon što je “prerastao” juniorsku dob, počele su posudbe. Poslan je prvo u Drugu HNL igrati za Sesvete, ali je jako brzo povučen, prije nego što je ušao na teren uopće, i prebačen u Hrvatski Dragovoljac, gdje je proveo ostatak jeseni grijući klupu čak 13 puta, uz jedan uzlazak u trajanju od 27 minuta na terenu. Na proljeće je ostao u Dinamu, ali jedan ulazak – 5 minuta u trash timeu za drugu ekipu – je sve što je postigao. Kad već nije išlo u 2.HNL, klub ga vraća u 3.HNL, ovaj put na posudbu u Trnje, koje je prošle sezone došle do lijepog 3. mjesta na tablici. Počeo je sezonu u prvih 11 kluba, ali golovi ga opet jednostavno nisu išli. Prvijenac je zabio u domaćem 1-2 porazu od porečkog Jadrana i… to je bilo to. Ispada iz prvih 11 i tek povremeno ulazi. Na kraju je došao do brojke od 8 startova i 5 ulazaka s klupe i tog jednog jedinog pogotka… Ne sumnjamo da je njegov tata (ujedno i sportski direktor kluba) siguran u svoju odluku, ali… ozbiljno?
MODD