Za Lokomotivu je potpisao nekadašnji U19 reprezentativac Srbije Vanja Vučićević, Beograđanin koji je rođen 22.3.1998. godine. Vanja je sin Nebojše “Ušketa” Vučićevića, bivšeg igrača Partizana, OFK Beograda i Metza, kasnije trenera brojnih klubova u regiji i Africi – svojedobno poznatog driblera i kreativca, dok je Vanja nešto krupniji (1.88m) i igra primarno kao klasičan centarfor ili kao povučeni napadač.
Ljevak, trenirati je počeo u lokalnom FK Dorćolu, pa je prešao u OFK Beograd gdje ga je jedno vrijeme trenirao i otac, koji ga je, kad je brzo narastao, prebacio s lijevog krila u špicu. Tada je počeo i više zabijati, te prelazi u mladu ekipu Čukaričkog koji mu je ponudio ugovor. Kad je imao 17 godina, bio je na polusezoni prvi strijelac Omladinske lige Srbije, zabijao gotovo dva gola po utakmici (16 u polusezoni), te je dobio ponude iz Srbije, ali i inozemstva, odbivši produžiti s Čukaričkim – “jer nije dobio priliku u prvoj ekipi”. Tog proljeća ne igra za njih, odlazi i na probu u Atletico Madrid. Ipak, na ljeto se vraća u Srbiju i potpisuje za Crvenu Zvezdu.
Tamo naravno, ne dolazi blizu prve ekipe – iza Vieire, Orlandića, Sikimića, na jesen, neprikosnovenog Boakyea na proljeća, debitira tek pred kraj sezone, dva nastupa bez učinka. Na jesen dolazi i Aleksandar Pešić, te Vanja mora na posudbu – u Borac iz Čačka. U Borcu je bio zamjena Slavenovom Mateusu Limi, par puta ušao s klupe, ali mu ozljeda metatarzalne kosti odnosi ostatak polusezone. Proslijeđen je bio u Spartak iz Subotice na proljeće, ali se vraća na teren tek u svibnju, za zadnjih 5 minuta u utakmici sa Zvezdom.
Ljubav njega i Zvezde je tu već pukla i premda je imao tek 20 godina, više nisu računali na njega. Pavkov, Boakye i Joveljić su redom bili ispred i sreću je morao potražiti vani. Odlazi u ruski Krilja Sovjetov iz Samare, ali ni na dnu ruske Premijer Lige situacija nije naročito bila bolja za njega. Kornilenko, Kanunikov i Šejdajev su redom imali prednost, te završava u rezervnoj ekipi. Tamo zabija 6 golova u 13 nastupa, igrajući uglavnom s dvije-tri godine mlađima. Za seniore je nastupio tri puta tek jednom startajući, opet bez učinka.
U Lokomotivi teško da će odmah zaigrati u prvih 11. Dvadeset i jednu godinu star, još nije odigrao svoju desetu seniorsku utakmicu i još nije odigrao nijednom svih 90 minuta u seniorskoj utakmici. Potencijala bi morao imati, ali ga od prve juniorske polusezone nije pokazao i u praksi, te bi, grubo spušten na zemlju nakon preranog uzleta, morao imati i voljni moment za dokazati se. Praksa će tek pokazati je li zalog za budućnost ili još jedan u nizu tatinih sinova koji na kraju nisu uspjeli.
MODD
