Da je u ovoj našoj državi puno toga ‘zlo i naopako’, svak tko se iole konstruktivnije bavi problemima koji nas okružuju, njihovim uzrocima, zapletima i raspletima, odavno je toga svjestan. Ipak, priopćenja koja su izdala gospoda iz GNK Dinamo i Hrvatski nogometni savez, povodom oružanog napada na Zdravka Mamića, nešto su što daje potpuno novu dimenziju riječima ‘zlo’ i ‘naopako’.
>> Ivica Vrdoljak: “Dvije osobe su uočene kako bježe s mjesta ranjavanja Zdravka Mamića”
U roku od niti četiri sata nakon napada, dakle dok je policijski očevid još uvijek bio u tijeku, gospoda iz Dinama i HNS-a (na trenutak ćemo se pretvarati da to nije ista klika ljudi) javnosti su razotkrila glavne krivce za ovaj događaj.
Pogađate, za oružani napad na teritoriju Bosne i Hercegovine, osobe koja je (iako mediji to ne vole potencirati) osim s navijačima u prošlosti imala puno ozbiljnijih problema s osobama koje su ju ‘stvorile’, krivi su ni manje ni više nego huligani iz navijačkih redova.
Koliko je umobolan sadržaj dvaju simultanih priopćenja najbolje dočarava posljednji trenutno neslužbeni podatak o oružanom napadu na Zdravka Mamića. Nakon pištolja i ‘dvojice mladića’, koji su navodno viđeni kako trče prema šumi, histerični mediji sada na temelju ‘izvora bliskih istrazi’ tvrde da policija smatra kako se radilo o snajperskoj pušci s prigušivačem, te sumnja da je pucao profesionalac, a ne amater.
Neprikupljanje bilo kakvih, koliko je moguće, relevantnih informacija vrle PR majstore paralelnog svemira Republike Hrvatske nije spriječilo da kreiraju kronološki razrađenu sliku zahvaljujući kojoj bi javnost trebala zaključiti da je današnji događaj posljedica sukoba navijača s nogometnom mafijom.
U histeričnoj (i naizgled jedva dočekanoj) klimi, koja je još jednom poslužila kao povod za ‘priopćenje svih priopćenja’, vodeći ljudi hrvatskog nogometa (sada ćemo se prestati pretvarati da nije riječ o istoj kliki ljudi) malo su se kronološki razišli. Pa tako HNS svoju kronologiju ‘uzroka’ počinje sa svastikom na Poljudu i napadom na delegaciju Saveza, dok se Dinamov glasnogovornik odmah ‘prešaltao’ na slučaj Mamić-Bego, i tako propustio priopćenju dati onaj prijeko potreban štih ‘nacionalnog interesa’.
Nakon kronološkog utvrđivanja ‘uzroka’ napada, uslijedila je osuda indirektnih krivaca; društva, javnosti, medija, politike i svih onih koji su donedavno bili njihovi najveći i najkorisniji prijatelji.
Pa je tako Hrvatski nogometni savez uvodno naglasio da se radi o “najgorem i najopasnijem zločinačkom činu protiv nogometnih djelatnika do sada”, zaboravivši očito npr. ubojstvo Dina Pokrovca i ‘plamteće automobile’ Tomislava Ivkovića. Za te, i slične slučajeve, u njihovim glavama je vjerojatno također kriv ‘medijski linč’ i nedostatak osude… čega?
Zaključno naravno slijedi vapaj bespomoćne institucije nogometa i najbogatijeg kluba u državi, da se napadnutog Zdravka Mamića konačno zaštiti, a da se počinitelje ‘napokon’ procesuira i javno osudi.
Iako su gospoda koja su sastavljala i odobrila ovakve umobolne izvještaje itekako svjesna da javne osude onih koje su oni današnjim priopćenjima proglasili krivima (presumpcija nevinosti očito više nije njihov ‘đir’) u hrvatskom medijskom prostoru (blago rečeno) ne nedostaje, to ih nije spriječilo da još jednom iznesu laži da odgovorni za dosadašnje napade na Zdravka Mamića nisu procesuirani, iako je država u tim (i sličnim) slučajevima pokazala da može biti itekako ‘ažurna’ kada hoće.
Pa je tako napadač s Bola na Braču, čije nedjelo GNK Dinamo u službenom priopćenju opisuje sljedećim riječima: “Pukom srećom ovaj napad nije završio sa smrtnim posljedicama koje su zapravo bile cilj samog napada” – osuđen na 9 dana zatvora, sukladno zakonskim okvirima kojima podliježe njegovo nedjelo. O slučaju s Ivom Begom pravna tijela ove države još uvijek nisu dala konačnan pravorijek, stoga je u najmanju ruku smiješno čitati umobolnu konstrukciju kojom se potez bivšeg igrača Hajduka, dovodi u kontekst današnjeg događaja.
Finalno se u priopćenjima zaključuje da je krajnje vrijeme da institucije Republike Hrvatske, zajedno s medijima i političkom klikom, stanu na kraj događaju koji se odvio u Bosni i Hercegovini. Državi u kojoj je Zdravko Mamić i u medijima, i u narodu, i u političkim krugovima – itekako omiljena ličnost.
Toliko o priopćenjima na temelju kojih u konačnici možemo samo konstatirati da je sva sreća što današnji napadač/i na Zdravka Mamića istog nisu životno ugrozili (ili ne daj Bože usmrtili), jer je teško i zamisliti kakva bi tek onda priopćenja čitali, i kakve bi tek onda reakcije, prema posljedicama sukoba u nogometu (koje apsolutno ničim službeno nisu povezane s današnjim događajem), bivši miljenici politike, medija i društva zahtijevali od pravne države i njenih građana.
