Često nakon utakmice čujemo “bolje bi bilo da je…”, ”trebalo je…”.
I najčešće sve ostane na tome. Bez ikakvog gledanja konteksta, bez pokušaja otkrivanja je li predmet rasprave uopće loš u svojim postavkama. Netko će reći što ćeš gledati postavke ukoliko rezultat nije dobar. To automatski znači da ni postavke nisu dobre.
Naravno, to baš i nije tako. Stvar je ljudske psihe, jer ljudi često ono što ne vide, čemu ne svjedoče, što ne dožive – podsvjesno smatraju boljim. A stvarnost je da to može biti (puno) gore od onog prvoga što su vidjeli. A može biti i više manje isto.
Ista stvar je i sa Hajdukom protiv Rijeke. “Trebali su igrati niže”, “nisu trebali ovako nego onako”, “zašto nisu pokrivali bokove” i slično.
Tko je koga nadmudrio? Nitko nikoga.
Zašto itko misli da bi Hajduk bolje prošao da je igrao gusti blok pred svojih 16 metara? Moguće da bi, ali opet se vraćam na prvo. Nećemo stati na tome, nego idemo vidjet ispravnost postavke.
A postavke su da bi Rijeka tada imala konstantni pritisak na Hajdukovu zadnju liniju, lagano prebacivanje lopte na bok i bezbroj centaršuteva u 16 metara, dok bi svojim intenzitetom tj. silinom igre sigurno na taj način stvorili nekoliko izglednih prilika Hajduku. Ne vidim puno drugačiji scenarij da je Hajduk tako postavio stvari. Samo se pitam tko bi od Hajdukovaca istrčao kontru u trenutku kad bi Rijeka nemetnula takav ritam da bi se u pola sata više potrošili braneći nego uopće pomišljajući napraviti tranziciju u napad.
I sad se opet vraćamo na prvo. Pošto takvo nešto nismo vidjeli, naravno da se odma “pola države” sjeti kako je trebalo upravo tako krenuti na Rujevici. Baš to je ta dobitna kombinacija. Bingo!
Nema veze što bi to u svojim postavkama bilo gore od ovoga što je Hajduk odigrao u subotu, a zapravo nije odigrao loše. Da, bilo je grešaka, ali sve su to bile individualne greške igrača. Ne, ne kažem da je odigrano nešto specijalno, ali kad se sagleda čitava utakmica bilo je više manje solidno.
Kek je iskorištavao ono što mu se nudi i generalno igrao kako i inače igra.
Zašto se Keku nudilo? Sad dolazimo do ispravnosti postavki. Da bi nešto komentirali u odnosu na ono drugo – tada moraju postojati postavke.
Ponavljam pitanje – zašto se Keku nudilo? Zbog situacije i sustava Hajduka. Je li se moralo nudit? Je, ako ćeš ostat vjeran sustavu, zadacima i ulogama koji su automatizirani, a ne se prebacivat na nepoznanicu.
Što to znači? Smatram da trener koji iza sebe nema previše vremena za uigravanje više situacijskih šema (što Carrillo svakako nije imao) – će ostati vjeran onom uigranom i jasno koncipiranom u glavama igrača, te prilagoditi isti opasnostima koje dolaze sa suprotne strane.
Svaka veća promjena dovodi posljedično i do gubitka poznatih situacija na terenu. A Hajduk bi morao raditi prilično promjena da pozicijski bolje pokrije toliko opjevane bokove (pogotovo desni) Rijeke.
U sklopu toga evo jedan primjer. Ako je Carrillu intencija igrati presing, a svaka iole ozbiljnija momčad ga danas igra u ovakvom ili onakvom obliku, te ako je intencija pritisak na loptu, a je, onda zadnja linja jednostavno mora biti postavljena visoko. Ako je postavljena visoko onda je preporučljivo igrati na ofsajd zamke. To je metoda u kojoj svjesno znaš da ćeš jednom ili dva puta po utakmici “ispasti” tj. da zamka neće uspjeti, ali isto tako treba gledati cost-benefit toga. Koliko puta ćeš iz presinga uzeti loptu protivniku i stvoriti šansu za gol? Ako je omjer u korist drugoga, onda se isplati “riskirati” protiv ekipe kao što je Rijeka.
Na kraju krajeva upravo takva utakmica je bila u subotu. Hajduk je na gostovanju protiv najbolje ekipe lige stvorio 3-4 solidne šanse. Posjedovno nije bio inferioran, dolazio je relativno lagano u opasne zone protivnika. Da, imao je i problema, ali neš ti čuda, pa Rijeka je sjajna ekipa. Najbolja u ligi. Da, moglo je lako biti i 5-0 za Rijeku, ali moglo je biti i 1-1 da su se poklopile neke stvari.
Na kraju, svi znamo, to nije bio slučaj, nego je Rijeka relativno sigurno privela utakmicu kraju.
Ono što hoću reći je to da je Carrillov odabir kontra Rijeke bio sasvim legitiman i ono puno važnije potpuno opravdan i ispravan, koliko god to čudno zvučalo i koliko god time svjesno nešto više “puštaš” Rijekine bekove.
Time ne tvrdim da ne postoje druge (bolje) opcije, ali odabir je bio razuman i u samim postavkama dobar. Druga stvar što nije polučio krajnji rezultat. Međutim, kao što sam u uvodu rekao, ne znači da bi išta drugo značilo nešto bolje. Dapače.
Ako uzmemo takve postavke kao mjerodavne (što opet ne moramo, jer se mišljenja razlikuju, a ja nisam nikakav faktor čija riječ ima težinu) postavlja se pitanje što je Carrillo trebao napravit da se ne događa Rijekin manevar traženja kvalitativne superiornosti izolacijom jedne strane kako bi se otvorio prostor na drugoj strani? Kako braniti takvo što ako uzmemo da je Carrillov odabir poznatog sustava ispravan? To je nemoguće za braniti barem u onom početnom stadiju kad se prebacuje lopta. Pa ne možeš na suprotnoj strani držati igrača zalijepljenog za Ristovskog ili narediti Memolli da ne suzuje liniju nego stoji bliže Vešoviću.
Hamza je davao opciju dupliranja beka. A zašto je nekad “kasnio”? Zbog Carrillove opravdane vjernosti poznatome sustavu. Ne možeš centralnog veznog u 4-3-1-2 ili 4-3-2-1 razvući u počenoj poziciji na aut liniju dok je lopta na suprotnoj strani. Tko će pokriti koridor koji se otvara? Bašić? On to ne može. Jeff? Isto ne može. Tko je trebao igrati umjesto Bašića? Ili Jeffa? Imate boljih ideja?
Možeš Ercega povući nisko, međutim onda svjesno gubiš opciju u napadačkoj fazi po pitanju dubine (ukoliko imamo mišljenje da je Erceg ponajbolji igrač lige po pitanju napadanja dubine)
Tko će to raditi umjesto njega? Futacs? Hmm.
Carrillo sigurno neće bit sretan jer on traži balans i kontrolu. A u subotu je u nekim situacijama njegova momčad gubila balans i kontrolu. Sa puno igrača je Hajduk dolazio u završnicu, a pritom su igrači griješili u predaji lopte, što je za posljedicu imalo kontru Rijeke.
Sklon sam tvrdnji da je ovo utakmica u kojoj je baš kvaliteta igrača presudila. Jer i jedan i drugi trener su generalno postavili igru bez posebnih manipulacijskih manevara na kojima bi temeljili igru, a koji su specifično spremljeni baš za tu jednu utakmicu,
I jedna i druga momčad su igrale onako kako igraju inače. I jedan i drugi trener su se opravdano držali svog sustava uz neke sitne smicalice u pripremi utakmice, te preinake tokom same utakmice (koju istu nisu usmjerile na ničiji mlin) i pobijedio je onaj koji ima više vremena za bolji razvoj ideje (dvoje pripreme i tri godine biranja najboljih opcija) i veće kvalitete igrača što opet posljedično ima bolji i brži razvoj ideje.
A tu je i psihološki momenat. Nogomet nije samo taktika, samo tehnika ili samo pshihofizika. Nogomet je sve to skupa. Rijeka je trenutno bolja momčad u svim tim elementima, igraju najbolji nogomet u državi i nisu slučajno tu gdje jesu. Igrama su najbolja momčad ovosezonskog prvenstva i bilo bi veliko iznenađenja kad ga ne bi osvojili. Možda malo i nepravedno izostavljam dati neki komentar na Rijeku, ali nije li za njih najbolje reći da imaju jedan poraz u prvenstvu?
Uvijek je zanimljivije analizirati i pričati o nečem novom, nečem što je još u stvaranju. A to je svakako “Carrillov Hajduk”. Rijeka je konstanta i ova sezona je samo kruna dobrih (ali i koncepcijski nešto drugačijih) igara u zadnjih par sezona.
Da ne bi bilo zabune, za Keka mislim da je najbolji trener u ligi. Ali da je nadmudrio Carrilla u subotu to baš i ne mislim. Ne kažem niti da je Carrillo nadmudrio Keka. U ovom slučaju, barem kod mene, prevladava zlatna sredina.
A ako ćemo pak kao mjerodavan segment gledati krajnji rezultat onda je Kek ipak pobjednik.
Kako sam ostao zatečen?
Na kraju ću se opet prebaciti na Hajduk i španjolskog stručnjaka na klupi Hajduka. Moram reći kako čitam od nekih ljudi, čak i onih koji se profesionalno bave ovim poslom – kako se Hajduk u fazi napada oslanja na individualnu kvalitetu, malobrojni čak pričaju kako je igra u fazi napada stihijska. Što me ostavilo prilično zatečenim.
Previše vremena trošim na analizu Hajdukove igre da bih takve stvari samo ostavio po strani.
To naprosto nije istina. Mislim da sve skupa imam tristotinjak raznih slika među kojima vjerojatno polovica prikazuje Hajdukovu fazu napada. Svi koji prate moje analize znaju da sam namjerno svaku utakmicu ponavljao situacije koje su se događale u prošloj utakmici, kako bi vidjeli da je riječ o nečem utreniranom.
Samim time tvrdit da je takvo nešto stihija je prilično hrabro.
Da, Carrillov nogomet nije super kompleksni “juego de posicion”, ili totalni nogomet, ali je ozbiljno organiziran, čist, uređen, strukturiran i određen. U obje faze igre.
Nogomet u kojem se u znaju uloge i zadaci igrača uz postojanje par jasnih mehanizama u igri i u obrambenoj fazi i u napadačkoj fazi.
U prošloj analizi sam rekao da Hajduku možebitno fali poneka kolektivna manipulacija prostorom kako bi se stvarale superiornosti, ali to je nešto što se nadograđuje na neke osnove. Na kraju krajeva zar se u šest mjeseci faza obrane može dovesti do zavidne razine (što je Carrillo svakako napravio) i uigrati napad na razini totalnog nogometa (namjerno malo pretjerujem)?
Budimo ozbiljni.
Danas je novi dan, nova utakmica, nova prilika za (bolje) praćenje (Hajdukove) igre.
Ante Kranjčević
