Search
Close this search box.

Taktički komentar: Matjaž Kek – Mourinho za siromašn(ij)e (FOTO)

Foto: nk-rijeka.hr

Trebate rezultat? Natječete se u najboljim nogometnim ligama i natjecanjima? Želite trenera koji na tom nivou ima iskustvo konstantnog ostvarivanja rezultata? Imate koji euro viška na računu? Zovite Mourinha! Josea Mourinha! On će vam skoro sigurno donijeti njegovo visočanstvo – rezultat! Trebate rezultat? Natječete se u nogometnim ligama i natjecanjima koji su ispod gore spomenutih top razina na kojima obitava Jose Mourinho? Želite pritom trenera koji na tom, nešto nižem nivou, ima iskustvo konstantnog ostvarivanja rezultata? Imate nešto manje eura na računu? Ne očajavajte! Zovite Keka! Matjaža Keka! On će vam skoro sigurno donijeti njegovo visočanstvo – rezultat! Znam, nogomet je nepredvidiv i garancija nema, samo sam htio dočarati koliko su dobri spomenuti treneri kada je riječ o kompetitivnosti. Kako drugačije objasniti Mourinhove silne trofeje, koje smo već prestali brojati, ili Kekove naslove sa Mariborom, Rijekom, uzimanje kupova, superkupova, ulaske u skupine EL ili odlazak na SP sa Slovenijom – s kojom je prije toga izbacio Rusiju? Neću ulaziti u neke detaljnije usporedbe njih kao trenera. Imaju nekih sličnosti, ali i puno različitih dodirnih točaka kao što je npr. novac koji im stoji na raspolaganju za pojačanja…pa dobro, ako ćemo ići dublje i Rijeka je dobila na poklon nekoliko dobrih Dinamovih igrača koji su im jako dobro došli na terenu, samim time i Keku je bilo nešto lakše. Ono što ova dva trenera sigurno veže je – strašna kompetitivnost. I uspješnost koja seže toliko daleko da, ukoliko ste frustrirani neimanjem rezultata, a imate uvjeta za namamiti ova dva trenera, onda vam oni postaju jedna vrsta misije čija uspješnost skoro pa garantira da ćete taj rezultat i ostvariti. U manjem ili većem obliku. Senzacionalnom ili manje senzacionalnom. Kek je trener koji je opsesivan pronalaženjem najslabijih karika protivničke ekipe. Nakon što ih pronađe, u stanju je do iznemoglosti, raznim mehanizmima, izjedati tu slabu točku. I tako sve dok ta točka ne pukne. Ali ono što me ove sezone oduševilo je ipak nešto drugo. Mora se priznati kako je Matjaž ove sezone malo promijenio način selekcije ekipe, ali izabrao i rizičniji pristup, što mu nije bilo svojstveno proteklih godina. Primjećujemo da su mu u prošlosti dva zadnja vezna gotovo u pravilu igrali čisti destruktivci, koje u fazi organizacije napada slobodno možete zaobići, a i u cjelokupnoj napadačkoj fazi su prilično neupotrebljivi. Ove sezone tu su Josip Mišić i Filip Bradarić. Igrači koji su trkački moćni, taktički zreli, a opet vrlo iskoristivi prema naprijed. I u organizaciji, i u daljnjim (završnim) fazama igre. I možda je Kek upravo zbog te sitne promjene i “odlaska” u proaktivniji način razmišljanja, osvojio duplu krunu. Uvjerljivo, zasluženo i dominantno. Prije svega i napadački (iako su se uz Keka vezali neki drugi epiteti), ali po potrebi i vrlo pametno. Rijeka je igrala najbolji nogomet u državi, ali zanimljivo je popratiti činjenicu da su to napravili s pojedinim igračima (u glavnim ulogama) koji su do prije godinu, dvije, bili otpaci u drugim klubovima HNL–a, npr. Andrijašević i Bradarić. Pa, budimo iskreni i neki drugi igrači dovedeni izvan HNL-a se nisu baš nešto previše iskazivali svojim igrama do dolaska pod “palicu” Matjaža Keka.  Kek je u tim igračima vidio nešto i iz njih izvukao, ma što izvukao, iscjedio maksimum. Još jedna velika snaga ovog trenera.

Odlična igra!
Ipak, ono što je ključno u svemu tome je igra. Igra je ta koja je iznjedrila sve te pojedince. Rijeka skoro pa nije imala slabu kariku u ekipi. Reaktivniji pristup je Keku donio puno toga. Od odlaska u grupne faze EL i tamošnjeg pariranja puno većim klubovima, pa do osvajanja kupa, superkupa itd. Ali prvenstvo mu je donijela svojevrsna proaktivnost. Rijeka je ta koja se nametala protivniku. Pa često i silom. Igraju u nekarakteristično visokom tempu za HNL i time melju protivnike koji se u toj silnoj snazi i brzini jednostavno ne snalaze. Kod pojma brzine, najprije mislim na brzinu razmišljanja i brzinu reakcije. Kek ima u glavi razrađenu igru, te mehanizame unutar iste da njegovi igrači mogu izaći iz presinga, da mogu stvoriti priliku iz tranzicije, ali i nizati prilike na postavljenu obranu. Najbolje se brane kada su organizirano i jako kompaktno postavljeni u bloku. Ali isto tako znaju odigrati sjajno osmišljen presing koji može biti zonski, ali i man marking.  Evo primjera presinga koji je varijacija na temu onog što često Atletico sjajno implementira, a radi se o sljedećoj situaciji. Vrlo jednostavno rečeno – kanaliziranje. Dinamov stoper s loptom se pušta bez pritiska. Najistureniji centralni napadač (Gavranović) blokira dodavanje prema drugom Dinamovom stoperu. Zadnjeg veznog Dinama se pušta samog (Jonas). Da budem precizniji Mišić čeka kao zapeta puška i on je u ulozi lovca, a Jonas je lovina. Desno krilo (Vešović) pokriva opciju dodavanja na lijevog beka Pivarića. Svi ostali igrači su pokriveni ili se na njih pazi “preko oka”. Stvara se kanal za dodavanje prema Jonasu. Dinamov stoper nema kuda s loptom nego dodati je upravo onome na kojem se radi zamka (Jonas). Lopta dolazi do Jonasa i klopka je zatvorena. On se ne snalazi pod pritiskom na leđima i gubi loptu. Ali Rijeka tu ne staje, nego odmah u nastavku po oduzetoj lopti imamo situaciju da njihovi igrači kao strvinari navaljuju na gol Dinama i imaju prednost igrača u omjeru 5:4. U fazi napada planski maksimalno koriste kvadraturu igrališta. Rijeka često, a na Rujevici bez iznimke, u završnicu dolazi s jako puno igrača. Od šest do najčešće njih osam. Rijeka se ni u gostima (osim protiv Hajduka i Dinama) nije libila napasti protivnika s mnoštvom igrača. [caption id="attachment_25704" align="aligncenter" width="1240"] Osijek – Rijeka[/caption] Idemo na daljnje situacije… Kod ubačaja s boka ili na poludistanci, obavezno jedan igrač okupira krajnjeg bočnog suparničkog igrača. Što time dobivaš? Time ne dopuštaš tom protivničkom beku da stane uže uz stopera ili duplira centralnog napadača, nego igrači ostaju na skoku u omjeru 1 na 1. Također, bek s te strane (u ovom slučaju Žuta) je jako visoko kako bi na sebe vezao protivničko krilo, a to za posljedicu ima da isto to krilo ne može pomoći svom beku u dupliranju igrača ili lančanoj reakciji. Najčešće u nogometu gledamo situaciju u kojoj taj suprotni bek u odnosu na loptu (u ovom slučaju Žuta) dijagonalno zatvara prostor i moguću kontru, stajavši pritom više u sredini. Od Keka bi se to pogotovo očekivalo s obzirom da nije bio previše rizičan trener, ali ovo su situacije kada naprosto vidiš da je malo promijenio svoju filozofiju. Rijeka je momčad koja najviše u ligi koristi ulaske iz drugog plana. Čak bih rekao da je to u fazi napada generalna filozofija koja uvijek stoji i koja im je najjači forte, a onda se ovisno o utakmici razrađuju mehanizmi. Andrijašević osvaja skok. Produžuje trkom vertikalno u dubinu, znajući da će Bezjak odigrati na suprotnu stranu Gavranoviću. Tim dodavanjem se dobija na vremenu dok Franko ne stigne blizu zadnje linije. Lopta dolazi Gavranoviću, koji šalje u for Franku i eto gol prilike. Zatim druga uvježbana situacija. Vešović s boka odigrava za Gavranovića u sredinu, ali najvažnija stvar ovdje je Ristovski koji prepoznaje situaciju i počinje pravocrtno trčati u dubinu ne imajući pritom loptu kao referentnu točku… …jer zna da će mu tek Gavranović produžiti u for. Traženje dubine, prepoznavanje dubinskog prostora koji se nudi i pravovremeno dodavanje u dubinu. Sjajno to rade Kekovi momci! Kek je implementirao igru s jako visoko postavljenim bekovima, čak i onaj suprotni (od položaja lopte) bek je stajao visoko naprijed. A poslije ćemo objasniti i zašto, iako ste jedan dio odgovora dobili i u gornjem dijelu teksta. E sad, zašto se to radi? Evo situacije kada Rijeka napada Slaven Belupo. Lopta je skroz na desnoj strani napada, a pogledajte gdje stoje lijevo krilo i lijevi bek Rijeke. Maksimalno su rašireni. Protivnička obrana će to:

– ignorirati, i time omogućiti lagano prebacivanje strane, ili – stati bliže tim igračima čime će se otvoriti vertikalni koridori dodavanja u dubinu, što Rijeka sjajno koristi.

Pogledajte kolike koridore ovdje Rijeka otvara za dubinsko dodavanje, pogotovo ono što oni odlično rade – dodavanje za igrača koji se ubacuje u dubinu iz drugog plana. Sada imamo situaciju da Bradarić drži loptu u nogama, a dva Rijekina bočna igrača karakteristično stoje jako široko. Time opet otvaraju koridore dodavanja ukoliko protivnička zadnja linija prati to širenje, a u ovom slučaju prati. Lijevo potporu daje Žuta, koji je potpuno neometan zbog situacijskog markiranja igrača Slaven Belupa. I najbolji “bacač” lopti u ligi (Bradarić) time ima nekoliko opcija. Jedna je opet karakteristična – duga lopta ili po travnjaku, ili visoka lopta na lijevo krilo (Gorgon) prema kojem se otvaraju koridori dodavanja zbog širenja igre. Ili druga opcija, lagano prebacivanje lopte na Žutu. Tu je i treća opcija prebacivanja lopte čak na desnu stranu gdje Ristovski već trči kao navijen. Ponovno slična situacija u kojoj dva napadača Rijeke okupiraju dva udaljenija obrambena protivnička igrača, čime opet onaj treći bočni igrač iza njih ostaje sam. Time – em sami sebi stvaraju situacije u omjeru 1 na 1 s protivničkim braničima, em momčadskim driblingom otvaraju bočnom igraču iza njih situaciju u kojoj je potpuno nečuvan. Čisto stvaranje kvalitativne superiornosti, u kojoj je cilj namjerno izolirati jedan dio terena i jednog igrača, da bi se upravo po toj strani i preko tog igrača završio napad. Kek je često stavljao 4 igrača na zadnju liniju protivnika koja isto uglavnom broji 4 igrača, čime je Rijeka stvarala situacije 1 na 1 sa protivničkim braničima. Najteže branjenu obranu, a to je tranzicijska, su Kekovi momci pokušavali izbjegavati presingom odmah nakon izgubljene lopte. U tom kontekstu moram napomenuti kako Rijekin teren nije slučajno ovakav. On je relativno malen kako bi se tranzicije (ako do njih dođe) što lakše obavljale. Uz to, konstantno je natopljen da se dobije na brzini lopte, ali i nepripremljenosti protivnika na poledicu koja ih čeka na Rujevici. Ukoliko idete tamo igrati, nećete se dobro provesti bez čeličnih krampona duljine 20 cm. Šalu na stranu, sve su to detalji koji su pomno isplanirani. Nije slučajno da na većim terenima Rijeka mijenja filozofiju igre. Taj tempo je nemoguće pratiti na širem i dužem travnjaku. Imaju još dosta uigranih i utreniranih opcija u svim fazama igre, a ono najbitnije, jako uspješno provode te mehanizme… što je svakako pokazatelj koliko dobar posao je Kek odradio. Rijeka je u svim fazama igre sposobna igrati raznovrsno i fenomenalna je momčad kad je u pitanju prilagodba utakmici. Sa Ristovskim su dobili nevjerojatne stvari na desnom boku. Neobranjivi trokuti i varijacije na tu temu sa Ristovskim, Vešovićem i jednim od četvorke Andrijašević, Gavranović, Mišić ili Bradarić, su postali noćna mora suparničkih trenera. Generalna ideja igre je uređena, određena i jasno koncipirana i organizirana. Mehanizmi koji se prilagođavaju i variraju od utakmice do utakmice su dovedeni na razinu automatizma, a lakoća kojom Rijeka nalazi rješenje za probleme tokom igre je fascinantna. Kek je trener sustava. Ne individualnosti. I njegove momčadi rezultate postižu zahvaljujući njemu, a ne usprkos njemu.
Kontinuitet
Svi vidimo kako je on trener kontinuiteta, jer je u skoro svim dosadašnjim radovima (osim one arapske avanture) duže vrijeme bio u “sedlu”. Kontinuitet je važan! Ali kontinuitet bez podloge nema smisla. Kek je svoj kontinuitet zaslužio odavno. To je inače termin kojim se ljudi jako lagano razbacuju, jer kontinuitet u svrhu istoga je trošenje dragocjenog vremena. Kontinuitet treba zaslužiti! A Kek ga je zaslužio vrlo brzo nakon dolaska na tadašnju Kantridu.
Jednostavnost – genijalnost!
U Rijekinoj igri me fascinira jednostavnost, a opet svojevrsna kompleksnost. Nije li ovo jednostavno? Toliko puta smo to vidjeli od momčadi Matjaža Keka, a toliko puta je uspjelo. Vjerojatno da idemo brojati varijacije na ovu temu mjerni uređaj bi pokazivao error. Tako jednostavno, a opet genijalno i najbitnije od svega – za protivničke obrane očito neobranjivo. Igrač iz sredine se spušta niže i time nudi dvije opcije. Prva je da će ga protivnički stoper pratiti, što znači da iza ostaje nebranjeni prostor. U taj nebranjeni prostor utrčava igrač s beka kojeg Bradarić torpedira dugom loptom. Druga stvar je ako protivnički stoper ne prati centralnog napadača u spuštanju, onda igrač na lopti (Bradarić) može odigrati kratki pas na tog igrača koji se spustio, on mu odložiti i opet imati opciju dubinskog pasa. A može i sam dubinskom loptom tražiti bočnog igrača koji utrčava u prazan prostor. Pošto Bradarić ima jako preciznu dugu loptu, onda najčešće gledamo tu opciju. Jednostavnost često ujedno zna biti i genijalnost, samo ne na onom nivou jednostavnosti na kojeg mi obični laici mislimo.  Kao što Johan Cruyff kaže:
“Igrati nogomet je jednostavno, ali igrati jednostavan nogomet postaje najteža moguća stvar na svijetu”.
Rijeka igra prostim okom jednostavan nogomet. Pa i kad se zadre dublje u njihovu igru, to nije super komplesni nogomet, ali isto tako je savršeno isplaniran u startu i korigiran tijekom utakmice.  I kad se u kontekstu Rijeke pročita gore spomenuta izjava Cruyffa, briljantnog uma ove nogometne igre, pa kad se na to doda činjenica da je Kek taj “jednostavni” nogomet prezentirao s igračima koji u startu nisu imali podloge koje sad imaju – onda Keku treba čestitati i reći – “svaka čast majstore”.
Trebate rezultat? Zovite Keka!
Matjaž Kek je tvorac ove Rijeke! Zamislite samo nekog drugog, malo slabijeg trenera na klupi Riječana. Vjerujete li da bi osvojio dva kupa, superkup, prvenstvo i dva puta ušao u grupnu fazu EL uz stalno kompletno mijenjanje momčadi tj. prodaju igrača i neizvjesnost u dovođenju novih? Teško, jako teško. Rijeka je trebala rezultat i sjajno prepoznala da je Kek taj koji će joj ga donijeti. Današnji Kek je sigurno mamac mnogim drugim klubovima koji su u potrazi za rezultatom. Jer današnji Kek je potvrdio da sa sobom skoro sigurno nosi – njegovo visočanstvo rezultat… uz maksimalno iskorištavanje kvaliteta i potencijala svih igrača!

Ante Kranjčević ]]>


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter