Search
Close this search box.

Taktička analiza: Je li Carrillo zadobio povjerenje svojih ‘pačića’, a Zekić svojih izgubio?

Joan Carrillo
Foto: Robert Matić, Miro Gabela / hajduk.hr

Prvo pitanje u odnosu igrača i trenera je – zašto?

Trener igračima mora objasniti zašto rade određene stvari i zašto je to dobro i ispravno.

Onog trenutka kad trener uvjeri igrače u ispravnost svoje ideje, dobio je pačiće koji će ga slijediti u svakom koraku. Igrači će potencijalno s vremenom skužiti da je trener u pravu, a ako je u pravu to znači da povjerenje igrača u trenerov rad i ideje samo raste.

Hajduk je trenutno u tom stadiju. Pitanje je naravno kako će se dalje razvijati događanja, jer povjerenje se mora svakim novim danom iznova potvrđivati, a sukladno tome u vrlo kratkom vremenu povjerenje može i nestati. To je svakodnevna pojava u nogometu koju ne treba posebno naglašavati. Jednostavno, trener je uvijek u opasnosti otkaza kojeg mu često njegovi donedavni pačići svjesno ili nesvjesno namjeste. A šefovima je uvijek lakše i jeftinije promijeniti trenera nego igrače. Iako, ponekad ne bi bilo zgorega napraviti suprotno.

Kontra stadiju Hajduka, Osijeku se možebitno dogodilo da je momčad u jednom momentu imala povjerenje u trenera, ali ga je s vremenom izgubila. Uzrok tome znaju najbolje unutar samog kluba. Iako, to je samo moje mišljenje, može biti da je problem puno dublji, može čak biti da to uopće nije problem. Ali svakako analizom bi to trebali riješiti u četiri zida i sukladno tome dalje djelovati.

Osijek nije niti bezvezna niti bezazlena momčad, bez obzira na subotnje izdanje na Poljudu. Tako da ovakva dominacija Hajduka (u svim segmentima igre) ipak dobiva na važnosti.

Osijeka sam gledao nekoliko puta ove sezone i to uglavnom u prvom dijelu sezone, tako da je uzorak utakmica ipak nešto manji da bih mogao dati neko “tvrđe” mišljenje o igračima i treneru Zekiću. Međutim moram reći da su u tih nekoliko utakmica ipak izgledali kao momčad koja točno zna što želi, te na koji način to prenijeti na teren, a Zekić je na mene ostavio pozitivan dojam.

Suprotno od one subotnje momčadi koja je razbijena kolektivno, individualno i strateški.

Dakle poraz u svim poljima i poraz svih skupa. Ne samo trenera, nego dobrim dijelom i samih igrača koji su nevjerojatno tromo odigrali ovu utakmicu. Ljudi koji češće prate Osijek, kažu mi da je ovo samo posljedica loše igre u “zadnje” vrijeme. Riječ “zadnje” je namjerno stavljena pod navodnike, jer Osijek po tim istim izvorima skoro cijeli drugi dio sezone ne pruža igre na razini trećeplasiranog kluba lige. Ali pošto sam već rekao da sam ih par puta gledao u prvom dijelu sezone, te da su ostavili sasvim pristojan dojam, onda dolazim do zaključka kako je negdje nastao problem. E sad, gdje je problem, to će unutar kluba najbolje znati. Ako trener na treningu dan ili dva prije utakmice prekida trening zbog navodnog nezalaganja igrača onda negdje nešto ne štima. To je naravno samo posljedica nečeg dubljeg, a točan uzrok znaju, kao što rekoh, unutar kluba.

Iako, čisto rezultatski gledano, Osijek je nadmašio sva očekivanja. Ali trenutno je problem u krizi igre. A kriza igre dugoročno povlači za sobom i krizu rezultata.

Hajduk je s druge strane bio goropadan, lišen ukočenosti i pun samopouzdanja, koje je posljedica dobrih igara i rezultata u zadnje vrijeme.

Čisto rezultatski gledano, službena stranica Hajduka nam kaže:

U MAXtv Prvoj ligi su Bijeli zabili čak 61 gol i najefikasnija su momčad lige. Ostvarena gol-razlika nakon 32 odigrana kola iznosi plus 34, odnosno 61 postignut (1,9 po susretu) i svega 27 primljenih golova i također je najbolja u posljednjih pet godina. Usporedbe radi, hajdukovci su prošle sezone nakon istog broja utakmica imali gol-razliku plus 21 (41:20), a u cijeloj sezoni zabili su ukupno 46 zgoditaka.”

“Hajduk je u ovom razdoblju ostvario 18 pobjeda, osam remija i sedam poraza, što je najbolji rezultat u posljednjih pet sezona (ako u obzir uzmemo 32 prvenstvene utakmice). Najveći broj pobjeda bio je 16 u sezonama 2013/14 i 2015/16.”

“Bijeli su upisali petu uzastopnu pobjedu i osvojili 62 boda na prvenstvenoj ljestvici što je najbolji učinak hajdukovaca u zadnjih pet sezona MAXtv Prve lige (gledajući od sezone 2012/13). Najbliže ovogodišnjem bodovnom učinku poslije 32 odigrana prvenstvena susreta Bijeli su bili u sezoni 2013/14 osvojivši 59 bodova. Prošle godine Hajduk je nakon istog broja utakmica imao 58 bodova.”

“Hajduk je slavljem protiv Osijeka ostvario petu uzastopnu prvenstvenu pobjedu što je najveći niz pobjeda u posljednjih sedam godina.”

Ja ću na to dodati da od kada je Carrillo preuzeo klupu Hajduka, tablica izgleda ovako:

  1. Dinamo 34
  2. Rijeka 33
  3. Hajduk 28

Da ne duljim dalje, preći ćemo na samu utakmicu i ono što se događalo na terenu.

Ukoliko pratite moje analize, vidjet ćete da se dosta situacija iz prošlih utakmica ponavlja i na ovoj utakmici. Pa će možda pojedincima biti dosadno. Međutim, baš time želim prikazati kako se u Hajdukovoj igri ništa ne događa slučajno i kako je riječ o automatiziranim radnjama i organiziranoj igri.

Carrillo sa svojim stožerom igra najbitniju ulogu u renesansi Hajduka

Hajduk igra organizirano, određeno, strukturirano i jasno koncipirano, s točnim zadacima i ulogama igrača unutar sustava.

Balans, kontrola i stabilnost igre u oba pravca je nešto što je Carrillu vrlo bitno.

Uz to, suparnik se vrlo dobro analizira, priprema utakmice je na maksimalnom nivou i ovisno o zaključcima analize Hajduk se sposoban prilagoditi. Prilagodba nešto teže teče ukoliko ju je potrebno izvršiti u samoj utakmici, no što je tu je.

Detaljistički pristup poslu je također vidljiv kroz samu igru Hajduka.

Dakle, pričajući o epitetima ovog “Carrillovog Hajduka”, ne vidimo nikakve ekstreme. On nije tip trenera koji je isključivo opsesivan jednim segmentom igre kojim će se baviti do krajnjih granica i pokušavati doseći same limite.

Ne, Carrillo je tip trenera koji u svim aspektima traži balans i s takvim pristupom bavi se svime pomalo.

Španjolski strateg sa svojim stožerom još može raditi na uvođenju novih mehanizama u igru, jer toga nikad nije dosta. Nedostaje tu možda i pokoja kolektivna prostorna manipulacija protivnikom.

Međutim Hajduk već sada nudi puno. Nije to revolucionarni ili inovativni nogomet, nije to ekstremistički nogomet, nije to niti super kompleksni cjelokupni koncept igre kao što je npr. juegodeposicion, ali je to nogomet u kojem svi znaju što moraju raditi u određenom trenutku. Svaki nogomet je težak za provesti ga na pravi način…iako naravno da postoje oni kompleksniji i manje kompleksni. Ali niti “autobus pred golmanom” nije lagano sprovesti na pravi način, a kamoli nešto drugo. Hajduk pak, svoj nogomet i svoju (tj. Carrillovu) ideju počinje sprovoditi na pravi način. A sprovesti na pravi način znači – uspješnost.

Već sam pisao o tome kako Carrillo razumije samu igru i o tome kako me oduševio njegov način razmišljanja o nogometu….vidjet ćemo što je sve uspio implementirati sa svojim stožerom otkad je došao u Hajduk. Već sam rekao da je dosta toga napravio.

Hajduk je u startu utakmice kontra Osijeka krenuo s miksom visokog napadačkog presinga, dubokog napadačkog presinga, i zonskim blokom s presing zamkama uz aut liniju.

Postoje opcije kada je pristup lopti moguć i kada nije moguć, odnosno kada želiš ili ne želiš imati pristup pritiska na loptu.

Da bi igrao bilo koju vrstu zonskog presinga, osnovne potrebe su vertikalna i horizontalna kompaktnost te pritisak na loptu, a tu je i opcija zaleđa kao sredstvo vraćanja lopte u svoj posjed u trenutku kada ne želiš ili ne možeš prakticirati pritisak na loptu iz raznih razloga.

Ukoliko momčad igra visoki presing, zadnja linija izađe naprijed, a pritisak na loptu ne postoji, onda postoji velika opasnost od dubinskih lopti preko zadnje linije.

Ukoliko zadnja linija ne izlazi naprijed ne prateći pritom vezni red, onda se stvara međulinijski prostor između sredine i zadnje linije obrane.

Ukoliko momčad igra visoki presing, a igrači pritom široko stoje, presing također neće uspjeti, jer momčad mora stajati usko i pritom svjesno suparniku prepustiti suprotne krajeve terena zbog smanjenja vertikalnih koridora dodavanja.

Ukoliko pak postoji horizontalna kompaktnost, a ne postoji pritisak na loptu, onda će protivnik lagano mijenjati strane i prebacivati težište igre na drugi kraj terena koji je potpuno nebranjen.

Ako pristup lopti nije moguć, onda je najbolja opcija ignorirati loptu kao referentnu točku te blokirati zone u koje će lopta potencijalno doći. Druga dobra stvar je postaviti zadnju liniju visoko, vezni red centralno ispred nje, te se postepeno vraćati natrag i koristiti se opcijom ofsajd zamki. Ukoliko pristup lopti nije moguć, ovo je vrlo dobra opcija za vraćanje lopte u svoj posjed.

Hajduk situacijski radi upravo ove stvari. I sve uglavnom obavlja prilično korektno – do vrlo dobro. Uz neke iznimke, ali to je sasvim normalno, jer ljudi nisu strojevi.

Hajduk radi zamku za Osijek tjerajući njegove igrače uz aut liniju i tamo vrše presing uz pritisak na loptu.

Situacija kada Matas izvodi aut, a jedini slobodan igrač je Mioč. Futacs ga namjerno ostavlja samoga kako bi Matas izveo aut upravo prema Mioču. Matas naivno upravo to radi, a nije ni svjestan da je klopka u tom trenutku aktivirana.

Futacs zatvara opciju povratnog dodavanja te ima intenciju vršenja pritiska na loptu.

Naravno da pritom vrši i presing. Posljedica toga je da Osijek gubi loptu.

Hajdukov presing uz aut liniju, uz obaveznu brojčanu superiornost (2vs1) na igraču sa loptom. To Hajduk prakticira od dolaska Carrilla.

Kada Hajduk to radi?

Kad momčad ima kompaktnost i suparnički napad se duže vrijeme odvija po jednoj strani, Hajduk tada blokira dodavanja u sredinu, prepuštajući suparničkog bočnog igrača samog kako bi mu njegov igrač dodao loptu. Tada se aktivira zamka i dvojica igrača vrše pritisak na loptu, blokirajući pritom koridore dodavanja prema sredini ili prema natrag.

Zatim situacija koju stalno gledamo. Na lijevoj strani Hamza blokira koridor mogućeg dodavanja uz aut liniju prema suparničkom krilu, dok Erceg vrši pritisak na beka, a Memolla naravno stoji iza leđa tom krilnom igraču prema kojem Hamza blokira mogućnost dodavanja. U slučaju da Hamza ne blokira, Osijekovo krilo (Perošević) bi uvijek moglo primiti loptu s obzirom da Memolla njemu mora biti iza leđa.

Osijek je bio izgubljen. Posljedica toga je da je na kraju i izgubio utakmicu.

Izgubljeni Osijek

Evo jedan od primjera kada mi nije jasno zašto trener uporno dopušta određenu stvar za koju se vidi da ne funkcionira, niti će ikad funkcionirati.

Jasno mi je da igrač čeka u zaleđu, jer će se zadnja linija ionako pomaknuti prema natrag, međutim ono što je Ejupi u tom kontekstu odigrao bilo je smiješno. Ako već stojiš u zaleđu onda čekaš da se zadnja linija pomakne prema tebi i pritom stojiš na mjestu dok se zadnja linija ne približi tebi… a ne se i ti micati u skladu sa njima i ulazit još više u zaleđe svakim pomakom zadnje linije. Čovjek je konstantno stajao u zaleđu, sve do Hajdukovih 16 metara, čime je potpuno upropastio svojoj momčadi višestranost u fazi napada, odnosno mogućnost korištenja okomitih dubinskih lopti. Beskoristan je bio, a da budem iskren, nisam već dugo (a možda i nikad) vidio ovakvo nešto.

Pogledajte sad ono o čemu sam pričao. Kroz čitavi napad Ejupi stoji u zaleđu.

Sljedeća situacija…

Pa još…

Idemo dalje…

Strpite se, ima toga još…

Izgubljenost Osijeka vidi se i u pokušajima presinga. To su stvarno bili samo pokušaji. Loši pokušaji bez pripreme i bez ičega smislenog.

U situaciji kada imaju brojačni manjak od čak 4 igrača, Ejupi se odlučuje na presing prema Ćosiću. Čak ni to nije toliko čudno, koliko je čudno da se odlučuje na presing u situaciji kada Ćosić ima slobodna 2 igrača (Nižić, Tudor) koja obitavaju u zoni u kojoj nema niti jednog Osijekovog igrača, čime je jasno da će Osijek u takvom presingu uzeti loptu samo ukoliko Ćosića pogodi cigla sa neba i sruši se na pod, Nižić se spotakne preko njega, a preko Nižića Tudor…..i lopta se odbije točno u noge Ejupiju.

Na kraju krajeva tu je i opcija povratnog dodavanja prema golmanu Stipici. Vrlo čudne odluke Osijekovih igrača.

Da bi stvar bila čudnija, vidimo u donjem lijevom kutu igrača Osijeka kojem se pruža pomoć van terena, znači da igraju u tom trenutku sa igračem manje. I kad se sve to skupa zbroji, što drugo reć nego da je Osijek odigrao bez previše smisla.

Futacs starodomodan napadač?

Često čitam kako Futacs nije moderni tip napadača, a ja baš mislim da je. Koji je to trend današnjih napadača najbolje će pokazati slike. Maksimalno sudjelovanje u igri i pomoć veznoj liniji– to je trend napadača. A Futacs to na utakmici napravi “milijun” puta. Uz to, karakteristike modernog napadača su visina, kakva takva brzina, fizička moć, finiširanje, solidna tehnika itd. Što to Futacs nema da ga se ne naziva modernim napadačem? To što se on međuostalim koristi i kao šponda za prebacivanje lopte na bok, to ne znači da je staromodan tip napadača.

Kretanja igrača Hajduka u fazi napada

U drugoj i trećoj trećini terena postavke na terenu generalno su sljedeće i već puno puta opjevane.

Memolla konstantno radi protrčavanje i daje potporu Ercegu i Hamzi. Kad je lopta na suprotnoj strani, onda školski zatvara i sužava prostor.

Hamza je u početnoj fazi napada prijenosnik lopte do iduće faze, a što faze dalje odmiču, to se on sve više približava golu. Situacijski skoro pa box to box vezni, konstantno tražeći put u završnicu, ali samo ukoliko napad ide preko desne strane.

Ukoliko napad ide preko lijeve strane, Hamza je potpora i opcija u stabilizaciji posjeda, radeći pritom trokut sa Memollom i Ercegom.

Erceg je uglavnom u 16 metara kad Hajduk završava napad, jer je izraziti gol igrač. U tranziciji ili početnoj izgradnji napada uglavnom daje opciju širine skroz lijevo uz aut liniju ili napada dubinu. Kada se napada centralno ili desno, onda čeka kao zapeta puška da se Futacs spusti po loptu, a on napada prostor kojeg je Mađar ostavio iza leđa.

Savvas u fazi napada daje širinu skoro pa isključivo kada je lopta na suprotnoj strani terena. Kada je na njegovoj strani, onda Tudor radi protrčavanje, a Savvas čuva leđa.

Vlašić konstantno traži međulinijski prostor i mogući koridor dodavanja (bilo horizontalni, bilo vertikalni). I to radi sjajno! Već sam napisao da je Carrillo među ostalim posvetio vremena i Vlašiću i ovaj mu to vraća možda i najzrelijim i najboljim igrama otkad igra za seniorsku momčad.

Futacs se spušta u pomoć veznoj liniji, čime otvara prostor Ercegu koji napada dubinu, ali i on sam daje opciju povratnog dodavanja iz prve čime Hajduk lagano prelazi na bočne pozicije. Isto tako situacijski veže dvojicu stopera na sebe.

To su generalne stvari, na koje se nadovezuju detaljnije zadaće ovisno o situaciji na terenu. Neke stvari sigurno i ne vidim tako da ne treba ova moja zapažanja uzimati zdravo za gotovo. To je samo moje viđenje i mišljenje. A svi imamo oči i mozak, pa možemo doći i do drugačijih zaključaka.

Ako ste pažljivo čitali, vidjet ćete da dolje prikazane slike potvrđuju moja zapažanja.

Sve isto, samo Vlašić ima zadaću vezati stopere u trenutku kad se Futacs spušta “u igru”, a Erceg obitava na krilu.

Opet ista stvar, samo što Erceg daje širinu pošto Memolla malo kasni, a Vlašić je možda trebao biti izvučeniji – u međuprostoru. Hamza je opet tu kao opcija….

O Ercegu sam u prošloj analizi napisao da je možda najbolji igrač lige po pitanju traženja dubine, prepoznavanja prostora i korištenja istoga. I sve to radi maksimalnim intenzitetom. Vrlo cijenjena vrlina u današnjem nogometu. On je još sa svoje polovice vidio ovaj prostor i preko pola terena sprintao samo sa ciljem da ga iskoristi. I iskoristio ga je, samo što je na kraju šut lijevom nogom bio neprecizan.

Kod gola je ipak bio precizniji.

Ista situacija kao i ona prva, samo iz drugog kuta, da vidite koliko je Osijek bio nejasan u ovoj utakmici. Znači situacija u kojoj Hajduk ide 4 na 4 u kontru i nikog živog od Osijekovih igrača nema na vidiku u rasponu od 20 metara. U 9. minuti utakmice. Umorni dakle nisu. Ostaje nejasna instrukcija trenera. Ako ideš na Poljud ne izgubiti, onda su ovakve situacije nedopustive. Usto, Osijekov lijevi stoper čini veliku grešku. Umjesto da izađe na Futacsa on se povlači unatrag, a time i svog kolegu stopera “ukopava”, jer onda niti on ne može agresivnije pokriti prostor prema Ercegu, nego se školski mora povlačiti u “bekovskom položaju” kako bi smanjio jaz intenziteta sprinta između njega i Ercega.

Citirat ću što sam napisao kontra Dinama pa sami zaključite koliko su situacije iste. Samo zamijenite imena Dinamovih igrača sa Osijekovima.

  1. Dakle u visokom bloku sa Hajdukove lijeve strane Erceg napada desnog beka Dinama, Hamza zatvara koridor pasa prema Soudaniju, a Jeff zonski drži sredinu tj. blokira mogućnost dijagonalnog pasa u međuprostor. Igrači Hajduka su u toj situaciji uvijek stajali na taj način.

 

  1. Sa desne strane smo imali drugačije uloge igrača. Očekivalo bi se će Vlašić ovdje glumiti Ercega, a Savvas Hamzu, međutim baš suprotno. Centralni vezni Savvas je izlazio na protivničkog beka, a Vlašić zatvarao sredinu. Zašto baš to?Zar nije prirodnije da Savvas kao centralni vezni pozicijski preuzme središnjeg Dinamovog igrača?Pa recimo da je to bio ujedno napadački manevar Carrilla. Početna pozicija Vlašića kod moguće oduzete lopte i kontranapada u tom slučaju nije aut linija, nego ono gdje je najopasniji – half space.

Savvas kao centralni vezni iskače na bočnog igrača, a Vlašić postavljen malo više prema sredini, među ostalim kako bi mu početna pozicija kod tranzicijskog napada bila half-space, a ne aut linija.

Bašić pokriva bok, Vlašić u sredini.

Sada dolazimo do “rotacijskog pokreta” na boku. Rijeka to u HNL-u radi dobro i puno puta ponavlja po utakmici.

Trokutna boku, zona 3vs3 igrača. I pogledajte sad koliko je efikasan ovaj mehanizam, kako lagano manipuliraš protivnikom i kako se otvara prostor iz teške situacije.

Tudor je na boku. Savvas je sa loptom u nogama, a Jeff visoko naprijed. Savvas predaje loptu Tudoru.

Grk radi protrčavanje, a Osijekov igrač ga prati.

Čime se otvara ogroman prostor za Jeffa koji se spušta i potpuno neometano prima loptu.

I ponovno imamo trokut, ali i brdo praznog prostora ispred sebe i prije svega lagani izlazak iz opasne situacije.

Opet ista stvar, samo drugo pakovanje. Lopta na bok.

Futacs ide opteretiti stopera.

Vlašić pravocrtno odvlači igrača, tj. protrčava Bašića sa unutarnje strane.

Osijekov igrač ga prati…

I otvara se velik prostor Bašiću.

Sad imamo rotacijski manevar u sredini.

Veza pozicionirana u trokut, Jeff je zadnji vezni, Savvas desno i Hamza lijevo. Jeff daje loptu Savvasu i odlazi na prednjeg veznog.

Time zaustavlja zadnjeg veznog Osijeka u namjeri da napravi pritisak na Savvasa, iz razloga jer sada mora pratiti Jeffa. I tako se Savvasu oslobađa prostor.

Geometrijski ponovno imamo trokut.

Sad ćemo promotriti jedan detalj. Vlašić prepoznaje međuprostor (ma gle čuda).

Pozicionira se u njemu i stvara zbrku kod Osijekovih igrača, jer je to najteži prostor za branjenje, pošto niti jednom igraču tu nije prirodna pozicija, nego je za branjenje potrebno iskakanje iz linija. E sad, tko iskače, zašto, kada, kako? Tu nastaje zbrka.

Po meni, Erceg i Futacs ovdje rade krivu stvar. Erceg se morao pozicionirati onako kako je doljena slici prikazano. Zašto? Zato jer Futacs sam po sebi drži dvojicu stopera na sebi. Ali i Mađar bi se u toj situaciji mogao pozicionirati na desnog stopera Osijeka, kako bi ga navukao na sebe, što znači da taj stoper ne smije iskakati u pritisak na Vlašića. U tom slučaju onaj daljnji (lijevi) stoper ionako ne može iskakati iz linije (daleko je od zbivanja) tako da bi tim potezom držao u šaci oba stopera. Erceg je morao opteretiti desnog beka Matasa kako bi Hamza, Vlašić i Memolla tvorili situaciju 3vs2.

U ovom slučaju to se ne događa i Matas izlazi na Vlašića

Perošević pokriva Memollu i svi igrači Hajduka su pokriveni, a Hajduk je samo sa dvije naizgled banalne kretnje svojih napadača mogao ovdje osigurati brojčani višak.

Po meni u ovakvoj utakmici postavljanje lijevog beka Barišića u ovoj situaciji je potpuno krivo. Isto kao i postavljanje cijelog veznog reda Osijeka. Zekić nije uradio “domaću zadaću” za razliku od kolege na klupi Hajduka.

Barišić se mora spustiti upravo kako je prikazano doljena slici kako bi zatvorio koridor dubinskog dodavanja prema Futacsu, dok Lopa situacijski mora biti spreman na preuzimanje beka Hajduka Frana Tudora.

Perošević se mora dijagonalno spustiti u odnosu na dva zadnja vezna, dok Knežević mora obaviti puno jači pritisak na loptu.

Hajduk u izgradnji napada nije jednosmjeran, nego koristi i bekove i sredinu za prebacivanje lopte u iduću fazu.

Jedna od opcija je da srednji red stoji tako da dvojica veznjaka obitavaju u horizontalnoj liniji, dok onaj treći daje dubinu dijagonalnim postavljanjem.

E sad, tu postoje dvije opcije ukoliko je lopta kod desnog stopera.

Desni stoper (Nižić) daje loptu beku Tudoru, jer su veznjaci pokriveni….

Opcija 1 – desni centralni vezni (Savvas) u tom trenutku daje širinu, dok zadnji vezni (Jeff) prilazi u otvoreni prostor.

Lopta kod beka, desni centralni vezni (Hamza) daje širinu, a Jeff prilazi u otvoreni prostor.

Opcija 2 – jedan od veznjaka nije pokriven i lopta jednostavno ide njemu, te ju on dalje transformira u iduće faze.

Sa lijeve strane situacijski ovisi o tome dali Erceg daje širinu ili ne. Ukoliko ne, onda lijevi centralni vezni to radi. Ukoliko da, onda nema potrebe za time, nego daje opciju u sredini, za razliku od desne strane kada veznjak uvijek daje širinu, pošto na toj strani pozicijski nema nikoga s obzirom da Vlašić igra više prema sredini.

Druga opcija bi bila da se Savvas spušta u neku vrstu lavolpiane. Uglavnom se spušta na stranu, jer tamo ima bolji pregled igre, manji je pritisak, veći koridori između linija za mogući okomiti pas prema npr. Futacsu.

Evo jednog mehanizma kojeg već ptice na grani znaju. Futacs se spušta po loptu, a Erceg ulazi u otvoreni prostor iza leđa, dok Vlašić daje opciju prijenosnika lopte. Ljudi većinom tvrde da taj mehanizam Hajduk radi samo po zraku, što nije točno. Jer sam još davno primjetio da ga rade i po podu, a i u ovoj utakmici se to pokazalo točnim.

Lopta Hamze na Futacsa….

Koji odlaže loptu Vlašiću…a on onda kao prijenosnik lopte ima opciju dubinskog dodavanja prema Ercegu ili prema beku (Memolli).

On izabire Memollu, koji se priključuje visoko naprijed (poznato?)

A onda se priključuje i Hamza kao opcija stabiliziratora posjeda, dok je Erceg kao gol igrač u 16 metara, kao i Mađar Futacs, Vlašić teži međuprostoru, a Savass se priključuje visoko jer je lopta na suprotnoj strani (valjda ste ovime shvatili da je to sve automatizacija)

Ponovno Futacs izvučen, Vlašić opcija prijenosnika i Erceg trk u dubinu.

Hamzu sve više i više gledamo u završnicama…dakle, kad je lopta desno, on je u samoj završnici….

Vlašić nakon dugo vremena lutanja točno zna što raditi na terenu. Gore sam napomenuo da Vlašić traži vertikalni ili horizontalni međuprostor?A međuostalim ste mogli vidjeti razne zadatke koje mora ispoštivati, ali idemo još malo na njega.

Lagano prepoznaje međuprostor.

Sjajno vidi situacijsku mogućnost dobivanja lopte između dva igrača.

Jedna od zadaća Vlašića je davanje širine u situaciji kada Tudor ne stigne dati potporu, a veznjak sa te strane vuče loptu po sredini, pa ni on ne daje širinu.

E to onda radi Vlašić. Ali nikad klasičnim stajanjem na aut liniji.

Izvanredna kretnja Bašića. Prvenstveno izvrsno prepoznavanje situacije u kojoj će mu Futacs ostaviti loptu, nakon Tudorovog pasa.

Korneri se brane zonski u 3 linije (5-2-2). Najviši igrači i najbolji skakači su na prvoj liniji na petercu. Logično.

Pisao sam već nešto na temu branjenja kornera, pa ukoliko vas zanima možete pročitati ovdje.

Ova slika predočuje Hajdukovu strukturiranu igru te formacijsko prelijevanje 4-3-1-2 i 4-3-2-1. Također vidimo kako Hajduk fino koristi prostor horizontalno i vertikalno.

“Carrillov Hajduk” je najjednostavnije rečeno vrlo uredan u igri. Bravo gosp. Carrillo i želim vam da barem još neko vrijeme ostanete na klupi najdražeg nam kluba. I vi i vaš stručni stožer. Takvim ljudima se daje kontinuitet.

A često spominjanu i korištenu floskulu “treba vremena” i “treba nam kontinuitet” se može objesiti mačku o rep ukoliko se ne pokazuje potencijal ili trenutna kvaliteta. Ako nema toga, davanje vremena i zazivanje kontinuiteta je samo trošenje vremena. Takvo što treba zaslužiti naznakom da se rade ispravne stvari. Oni su davno naznačili da njihov rad ima svrhe, a kroz zadnje vrijeme su potvrdili da rade i da su radili ispravne stvari.

Prema tome, nema ništa logičnije od toga da im se da vrijeme i da Hajduk održi kontinuitet u tom segmentu.

Ante Kranjčević


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter