Search
Close this search box.

Taktička analiza: Antikopićevska utakmica!

Foto: Robert Matić / hajduk.hr

Suvišno je pričati o problemu terena u ovo doba u HNL-u. Isto kao što je suvišno pričati o floskuli da je teren jednak svima. Jeste, ako se ne gleda stil igre. Mnogim trenerima nije niti malo lako prebroditi to razdoblje, jer ukoliko na pripremama vježbaš određene stvari, a nakon toga isto to ne možeš izvesti zbog okolnosti na koje nemaš utjecaja, onda gubiš poznato i ideš na nepoznato. Hajduk je postulate pozicijske igre počeo implementirati od prvog Kopićevog dana. Na pripremama se to dizalo na jedan veći mehanički nivo sa sustavnim rješenjima unutar pravilne strukture. Cilj je stvaranje superiornosti iz kojih proizlazi dominacija prvenstveno u kombinatornoj gradnji napada po tlu. Posjed lopte je posljedica ovog stila.

Na ovakvom terenu s realnom mogućnošću greške to je bilo nemoguće, stoga je Hajduk bio primoran raditi prilične prilagodbe tj. odustati od svoje igre i pokušati spasiti što se spasiti da. Prvenstveno je odustao od jasnih načela igre, a naravno da onda niti strateški, sistemski i strukturalno to nije moglo biti na nivou nekih prijašnjih utakmica. Hajduk se okrenuo tranzicijskim napadima gdje se oslanjao na činjenicu kako brzi tranzicijski napad traži manje dodavanja od napada na postavljenu obranu odnosno kontinuiranog progredirajućeg ili regredirajućeg napada što je svakako plus ako gledamo stanje terena, ali i činjenicu da je protivniku teško braniti tranzicijski napad. Sve to je trajalo otprilike do pola sata prije kraja kada se Kopićeva momčad potaknuta rezultatom ipak ohrabrila na igru koju cijelo vrijeme vježbaju.

Cibalia se na početku okuražila, te je u svojim napadima znala dizati bekove i veznjake nešto više, i to je ostavljalo prostora za Ohandzu, Saida i Caktaša. Drugi otežavajući faktor za razvoj Hajdukove igre bio je sudac sa svojih „50 prekršaja“. Kada na to nadodamo velik broj izlazaka lopte izvan igre (prvenstvo mislim na aut), onda dolazimo do zaključka kako sama igra nije niti mogla biti izražena. Dapače, Hajduk je u većem dijelu susreta potpuno odustao od svojih postulata, a tek nakon trećeg pogotka i „raspada“ protivnika mogao je zaigrati malo slobodnije i približiti se stilu kojem teži.

Zašto Hajduk nije mogao razviti svoju igru nakon čestih izlazaka lopti izvan granica igrališta? Kod izvođenja auta ili bilo kakvog prekida igrači obično stoje vrlo kompaktno. S obzirom na zbilja velik broj izlazaka lopte izvan igre, ali i veliki broj prekršaja, Hajduk je „pola“ prvog poluvremena bio primoran provesti u strukturi i rasporedu koji nema veze sa onim što su vježbali cijelo vrijeme na pripremama i čemu Kopić teži. Uvijek zabijeni na jednoj strani igrališta i bez mogućnosti „savršene pokrivenosti terena“ nisu mogli izraditi superiornosti koje bi im omogućile dominaciju u igri. Cijelo prvo poluvrijeme vidjeli smo svega par pokušaja izvedbi kojima se stremi i koje su vježbane, a ostatak poluvremena je prošao u ništavilu. Opravdanje je postojano i razumljivo.

Gol bi puno toga psihološki promijenio, a očito je da uz ovakve okolnosti on može pasti samo u tranziciji, greškom protivnika, individualnom kvalitetom ili prekidom. To se i događa. Prvi pogodak pada nakon prekida.

Drugi i treći gol Hajduk postiže nakon što je obranio prekid te brzom tranzicijom u nekoliko poteza matira vratara Cibalije koja u tim trenucima zbog napadačkog prekida nema dovoljno dobru strukturu da bi mogla obraniti Hajdukov tranzicijski napad na čelu kojeg stoji moćni Ohandza.

Zavirit ćemo malo dublje što se dogodilo kod drugog pogotka Hajduka. Kako je došlo do gola? Hajduk je branio korner. Kopić, kao i Carrillo, kornere i prekide brani zonski. Kompletna filozofija Kopićeve igre počiva prvenstveno na proaktivnosti, pa je tako i izbor zonskog proaktivnog branjenja logičan slijed događaja.

Međutim ima mnogo različitih shema zonskog branjenja. Carrillo nije prakticirao stavljati igrača na prvu stativu, dok Kopić to radi kako bi „smanjio gol“.

Obično se zona sastoji od 3 linije. Prvu liniju čine najbolji skakači i oni su otprilike na liniji peterca. Svaki igrač ima svoju zonu i fokus je isključivo na lopti. Nema markiranja igrača, nego branjenja prostora. Bit je izbaciti loptu iz svoje zone. Ne prati se igrač, a posljedično isti ne može manipulirati tobom. Zonsko branjenje kornera prvoj liniji nudi puno veću mogućnost boljeg ulaska na skok jer igrač napada loptu i za razliku od markiranja „čovjek na čovjeka“ ne kreće se prema vlastitom golu.

Drugu liniju obično čine dva igrača koja mogu imati razne zadatke, ali u ovom primjeru i oni zonski brane prostor oko bijele točke.

Treću liniju također najčešće čine dva igrača koja u obrambenoj ulozi blokiraju možebitan šut nakon odbijene lopte, dok u ofenzivnoj ulozi ta dva igrača služe za odigravanje brze kontre.

Kako je Hajduk postigao gol? Zonski je obranio korner, lopta se odbija prema van, igrač Cibalije griješi, lopta dolazi do Ohandze koji radi slalome, a Caktaš prati i zabija gol. Upravo su Ohandza i Caktaš dva igrača koja su ovdje bila u toj trećoj liniji. Dakle, dobar odabir Kopića, ali i potvrda gore spomenutih tvrdnji kako se Hajduk uz ovakve uvjete može osloniti otprilike na ovakve momente što odudara od smjera kojim Kopić želi ići. Svako odudaranje šteti automatizaciji procesa, a to opet šteti kvaliteti izvedbe ideje jer nemaš mogućnosti kontinuirano ih implementirati.

Kod bočnih ubačaja Kopić situacijski pozicionira zadnjeg veznog u kanal. Ili ukoliko stoper bliži lopti brani kanal, onda Savvas brani prostor između dva stopera. Na taj način omogućen je visoki izlazak beka prema lopti, te je zatvorena mogućnost da protivnik igra kroz kanal (koridor između stopera i beka) koji bi se otvorio iskakanjem beka prema lopti. Hajduk time dodatno osigurava i suprotnog beka koji u tom trenutku zbog šire linije može stajati vrlo blizu protivničkom krilu. Isto tako lakše je branjenje igre na trećeg zbog kvantitativne superiornosti gdje je protivniku teže prebrojati zadnju liniju.

Hajduk je jednim dijelom utakmice utilizirao visoki napadački presing na način da se protivničkom  igraču zaduženom za progresiju blokiraju opcije dodavanja prema natrag, opcijski se zatvori linija dodavanja prema boku, a markiraju se igrači u sredini kako isti ne bi bili opcija prijenosnika lopte na bok.

Vidimo kako Ohandza i Said izlaze na dva igrača Cibalije. Također vidimo Caktaša kako radi pritisak na loptu, te u sjeni drži protivničkog beka čime onemogućuje dodavanje prema njemu. Bašić pritom markira igrača u sredini kako bi Cibalia preko tog veznjaka izgubila opciju prijenosa lopte na bok. Međutim, ukoliko lopta ipak nekako direktno dođe do bočnog igrača, u tom trenutku Bašić iskače prema njemu.

I su se javlja problem. Carrillo je koristio potpuno drugačiji presing, te imao potpuno drugačiju koncepciju presinga. Ali situacijski se često nalazio u ovakvoj situaciji. On je to rješavao preko Radoševića. Sjećamo se kako je zadnjeg veznog kod Carrilla uglavnom igrao Zujo, a on je iznimno kapacitarni trkač, te uz to dosta agresivan, tako da je ulogom iskakao visoko na protuvničkog veznjaka, bez obzira što je udaljenost možda bila velika. Kod Kopića zadnjeg veznog igra Savvas i jasno je svima da on to ne može raditi. Hajduk će morati doraditi ovakve stvari, jer im cijeli trud pada u vodu ukoliko protivnički bočni igrač vidi slobodnog igrača (broj 17) u sredini.

Mogućnosti ispravka ima mnogo, a na Kopiću je da odluči što uraditi. Iako, pretpostavljam da je ova situacija predviđena na način da bek izlazi visoko, a Bašić onemogućuje pas u sredinu… jer bekovi u Kopićevu sustavu visoko iskaču. Ali očito je postojala neka rezerva s obzirom da je tu Fomitschow koji u obrambenom dijelu nije pouzdan. Slabo čita opcije, zauzima loš kut pri postavljanju čime direktno utječe na linije dodavanja i oduzimanje opcija, slabo izabire prioritete, spor je, mek i neagresivan u izlascima i direktnim duelima. Pa pričekajmo Rumunja Filipa.

U utakmici protiv Cibalije Hajduk nije imao konstantnu strukturu koja ga je inače karakterizirala. Nije bio dobro postavljen u gradnji napada čak niti kod rezultata 3-0. U situaciji kada protivnik visoko pritišće Hajduk je inače postavljen na način da se u označeni prostor dodatno spušta centralni vezni i tvori 2+2 formu sa stoperima i zadnjim veznim. Tada bi se dobila mogućnost izrade superiornosti koja bi proizišla iz „savršene pokrivenosti terena“ (dvije bočne zone, dva half space-a i centralna zona). Po ovome je jasno kako je Hajduk u toj utakmici odustao od ideje izlaska kroz pas igru, te je umjesto toga Kopić odlučio visoko dignuti veznjake kako bi lakše kontrolirali drugu loptu kod najvjerojatnije duge lopte.

Kada je rezultat već bio visok, Hajduk se ipak malo opustio pa je pokazao kako situacijski teži formi 3-1-4-2 gdje Savvas nudi opciju Salide Lavolpiane, krilni vezni se spušta na jednu od dvije točke invertiranog trokuta u vezi, Bašić se iz te točke spušta na zadnjeg veznog u ulogu dubinskog kreatora i Hajduk tvori romb kojim osigurava kontrolu u prvoj progresiji. Oba beka se tada dižu visoko jer imaju protekciju u tri igrača iza (Nižić, Lopez, Savvas). Dva napadača uvijek okupiraju zadnju liniju Cibalije, a situacijski to najčešće znači okupaciju četiri Cibalijina igrača. Time Hajduk u prvoj fazi ima dva igrača više koja pokušava iskoristiti stvaranjem superiornosti (pozicijska ili prostorna, kvalitativna, kvantitativna) prvenstveno u veznoj liniji koja je određena za progresiju igre i davanje okomitosti napadu. Zanimljivo, Hajduk je samo jednom odradio mehanizam koji su u dosadašnjim utakmicama mnogo puta ponavljali. A to je stvaranje kanala (koridor između stopera i beka) te pokušaj ulaska veznjaka iz drugog plana. Jednostavno, Hajduk nije imao sigurnost.

 

Veznjaci se kreću između linija, traže koridore između igrača, kreću se pod određenim kutom kako bi bili nevidljivi protivniku, a često se „šuljaju“ iza leđa linija, te lagano manipuliraju igrom. U ovoj utakmici nismo toga previše viđali, jer Hajduk je prilagodio igru terenu, ali par puta se pronašla superiornost.

Zanimljivo da je Hajduk u kontekstu Kopićeve ideje najbolje utakmice odigrao protiv Osijeka u prvenstvu, protiv Rijeke i Lokomotive, te tri pripremne utakmice. Zašto je to zanimljivo? Zato što je u tim utakmicama imao podlogu, a ta podloga je dobar teren, koji kod ovakvog stila puno znači u kontekstu uspješnosti provedbe s obzirom da ulijeva sigurnost kod igrača na lopti.

Možda će zvučati malo čudno i nezahvalno, ali igrom Hajduk nije bio na nivou. Opravdanje svakako postoji. Ipak, rezultat 5-0 nije za baciti, iako je vrlo varljiv. Mogli smo vidjeti kako Hajduk ima individualnu kvalitetu koja je sposobna izvući „manje“ utakmice u kojima se zbog određenih okolnosti ne može izvršiti prvenstvena ideja građenja igre kroz sistemska i strateška rješenja u čemu je Kopić sjajan.

A.K.

Pročitajte još:

>> Željko Kopić – trener koji je konačno dobio priliku raditi u velikom klubu!

>> Kopićevi počeci u Hajduku (1. dio)

>> Kopićevi počeci u Hajduku (2. dio)

>> Kopićevi počeci u Hajduku (3. dio)


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter