Kako je objavljeno na službenoj Facebook stranici udruge Dinamo – to smo mi, dvogodišnji ugovor s klubom iz Maksimira je potpisao Mario Vasilj koji je odmah potom poslan na posudbu u Sesvete. 23-godišnjak je posljednje vrijeme bio član poljskog četvrtoligaša KS Legionovia Legionowo.
>> KOMENTAR: Sredstvo interesa
>> Dariusz Ziąbski: “Mario Vasilj je neučinkovit i nervozan igrač”
Radi se o sinu Jure Vasilja, vlasnika Vile “Regina” u Međugorju, u kojoj je nakon nepravomoćne sudske presude (prema kojoj je osuđen na šest i pol godina zatvora u Aferi Godot) i bijega u Bosnu i Hercegovinu utočište pronašao Zdravko Mamić.
>> Zdravko Mamić osuđen na šest i pol godina zatvora
Kako se navodi u objavi udruge: Ovo je novi dokaz da u Dinamu i dalje vlada čvrsta ruka proroka iz Međugorja, a Nadzorni ili Izvršni odbor te ostala tijela Kluba štite kriminal koji se godinama provodi. Jedini lijek za ovu situaciju i dugoročnu stabilnost Dinama bili bi izbori na kojima će članovi izabrati Upravu koja mora raditi pošteno, odgovorno i transparentno.
Dosadašnju karijeru Marija Vasilja istražio je naš MODD:
Mario Vasilj, Međugorac rođen u Metkoviću 25. siječnja 1995. godine. Trenirati je počeo u NK Međugorju, koje je proizvelo nekoliko sasvim dobrih igrača, nastavio je u čitlučkom Brotnju, a s 13 godina je otišao u Neretvu iz Metkovića. Već s 15 godina seli u Rijeku – ali kao ulazni junior tek par puta ulazi u igru s godinu starijima. Seli potom, sa 16 godina u RNK Split. Da se radi o izrazito probitačnom momku, svjedoči činjenica da je već nakon prvog pogotka za kadete Splita, u utakmici protiv Zadra, dobio članak u Večernjem Listu (na kojem bi mu mogli pozavidjeti brojni etablirani seniorski igrači) u kojem se isticao njegov veliki talent i ljubav prema Dinamu.
Međutim, Mario se nije nikad sasvim nametnuo u Splitu. 6 startova, 11 ulazaka s klupe i 2 gola (drugi je zabio baš Dinamu, u 4-2 porazu svoje ekipe) konačan su epilog njegove sezone u klubu. Za juniore kluba nije nastupio nijednom, te odlazi u GOŠK iz Gabele. Tamo odmah (već kao ulazni junior) dobija priliku, kod Davora Mladine debitirati za seniorski sastav te ostaje u rotaciji do kraja polusezone i igra na jesen ’14 u “prvoj ligi” BiH.
Početkom 2014. se vraća u Hrvatsku i potpisuje stipendijski ugovor na 2 i pol sezone s Istrom 1961. Oni ga odmah šalju na posudbu u trećeligaški Rovinj gdje zabija u debiju, ali do kraja polusezone skuplja tek 4 nastupa, bez pogodaka. Uslijedila je posudba u drugoligaški Hrvatski dragovoljac, ali tamo se ne nameće i skuplja tek 9 nastupa kroz sezonu 14/15, propustivši većinu proljetnog dijela prvenstva. U Istri polusezonu provodi na tribinama. Ugovor se potom raskida, a Mario odlazi u HNK Goricu. U polusezoni koju je odigrao za nju tek je jednom startao i 3 puta ušao s klupe.
Nakon što je pauzirao pola sezone s 21 godinom, i nizom klubova iza sebe, odlazi iz Hrvatske i okušava se u slovenskom prvoligašu Radomlju. Slična priča, 1 start, 5 ulazaka s klupe i odlazak, ovaj put u drugoligašku Krku. Tamo je u 11 nastupa tek tri puta startao i jednom zabio. Ni tu se nije zadržao duže od pola sezone. Sljedeća mu je destinacija bio poljski trećeligaš Legionovia iz Legionowa, mjesta sjeverno od Varšave – gdje mu je put već utabao i jedan drugi Hrvat ne pretjerano različite karijere, Ivan Jovanović. Tamo je u 11 nastupa zabio 4 puta, ali nije mogao pomoći Legionoviji da se odlijepi s dna ljestvice i ispadne u četvrti rang poljskog nogometa.
