Jednako kao i u prvoj utakmici nastavka, koju je Hajduk odigrao protiv RNK Splita i ova utakmica bi se mogla podijeliti u nekoliko dijelova u kojima je Hajduk pokazivao posve različita lica.
Bijeli su krenuli u utakmicu konačno onako kako bi to želio njihov, sad već i ne toliko novi trener, Joan Carrillo. Napadački, ali strpljivo, sa puno brzih i kratkih dodavanja. Lopta kreće od stopera, kojima se sasvim blizu spuštaju i nude Savvas i Hamza te pokušava se pronaći pukotina između linija, gdje bi se proslijedila okomita lopta, prvenstveno za Nikolu Vlašića, kao sponu između vezne linije i napada, igrača koji je u stanju na malom prostoru primiti loptu i izigrati čuvara. A ako ne ide, napad se resetira, lopta ide nazad do stopera, ovi brzo prema veznima i opet pokušaj odigravanja za Vlašića, ili nekoga od napadačke dvojke koju su ovom prilikom činili Erceg i Futacs.
I Hajduk je u prvih 16 minuta zabio dva gola. Prvi gol je plod Ercegove upornosti i Ivušićeve nesmotrenosti, a drugi Vlašićeve sposobnosti da se riješi protivnika koji mu je na leđima i da nakon toga prodorom i kvalitetnim udarcem završi akciju.
Premda je riječ o dva prilično različita gola, priprema za iste je bila identična. Priprema napada iz zadnje linije, pokušaj odigravanja prema naprijed, pa kad nije išlo, „resetiranje“ i još jednom: prvi put okomita lopta za Ercega, a dugi put za Vlašića. U oba slučaja igrači Hajduka su imali preko 10 dodavanja i to su prvi „obrisi“ nečega što Carrillo pokušava usaditi ovoj momčadi.
Nakon ovoga Hajduk prepušta incijativu Istri, ali do kraja prvog dijela bijeli su ti koji su kvalitetnije izlazili prema golu Istre, dok Puljani zapravo u čitavom prvom dijelu nisu imali ni jedan kvalitetan dolazak pred Hajdukova vrata.
Drugo poluvrijeme Hajduk je stao. Ali ne na način da je „umrtvio“ igru i rutinski čuvao rezultat, nego je baš stao. Savvas i Hamza se više nisu kvalitetno otkrivali stoperima, posljedično je i Vlašić dobivao manje lopti, a usput je i on počeo više griješiti i Istra je vrlo lako dolazila u posjed lopte. Iz tog posjeda „rodilo“ se i nekoliko ulazaka u Hajdukov šesnaesterac, posebno preko lijevog boka kojeg je u drugom poluvremenu, nakon Memolline ozljede „držao“ Juranović.
Pa iako Istra nije uspjela ništa konkretno napraviti, pola sata Istrine jalove dominacije i Hajdukove neigre, zapravo je u potpunosti pokvarilo dobar dojam iz prvog dijela. Sve glasniji su bili i zivžduci negodovanja na Poljudu, sve dok Saidu koji je zamijenio Ercega pri kraju drugog poluvremena nije dosadilo. Uzeo je čovjek loptu u desnom korneru, povukao je dvadesetak metara unazad prema svom golu, pa pet, šest metara ulijevo da bi je na koncu sjajnim udarcem smjestio u suprotne rašlje Ivušićevog gola. Do kraja za popravak dojma, Futacs zabija glavom i četvri Hajdukov gol.
Puno dobroga od Hajduka vidjeli smo sinoć na Poljudu, ali isto tako i jako puno „praznog hoda“.
Ako bijeli žele, u utakmicama koje slijede (gostovanje u Osijeku, te nakon toga Rijeka na Poljudu), razveseliti svoje navijače, tog praznog hoda morat će biti znatno manje.
Miće Katunarić
