Search
Close this search box.

Prosto nadrealno…

Prosto nadrealno. Ne znam mogu li oni koji su duboko i aktivno uključeni u borbu za bolji Hajduk drugačije opisati kako doživljavaju valove histerije koji iz najbanalnijih razloga nastanu u i oko kluba.

Posljednja (dojma sam da se uredno može tako klasificirati) histerija nastala je zbog činjenice da bivši predsjednik uprave Hajduka zakonski nije u mogućnosti biti kandidat za Nadzorni odbor kluba.

U posljednje navedenoj činjenici bi, očito samo u nekom paralelnom svemiru, dojmovi i očekivanja trebali početi i počinuti. Iz nekog razloga, dio svekolikog hajdučkog članstva i navijača ne može prihvatiti činjenicu da udruga Naš Hajduk, kao zaduženi posrednik u izboru članova NO-a, ne želi kršiti propise i hrvatske zakone.

Osim dijela ‘običnog’ građanstva, kapacitet prihvatiti činjenicu da se netko tko raspisuje izbore pridržava zakona RH, nisu ni vrli hrvatski mediji, predvođeni “najneovisnijim” borcima za poštivanje zakona ove države i progon onih koji ih krše…

>> Naš Hajduk: “Zakon o sportu priječi Marina Brbića da bude član Nadzornog odbora”

Da neprijatelje (jer izgleda da je udruga Naš Hajduk svojim djelovanjem baš svima postala upravo to) u onima koji u svojoj domeni djelovanja dosljedno provode zakone ne vide samo navijači i mediji, potvrdio je i sam potencijalni kandidat za NO Hajduka – Marin Brbić.

>> Brbić: “Pitanje je zbog čega netko zbog formalnih i banalnih razloga odbacuje moju kandidaturu”

Čovjek koji je iz prve ruke najslikovitije svjedočio tome kako izgleda svijet u kojem se propisi i zakoni iz ovih ili onih razloga zaobilaze, čovjek koji je klupsku borbu protiv ovakvog Hrvatskog nogometnog saveza uvelike i temeljio upravo na tome što isti i u (kako ovom prilikom kaže) najbanalnijim stvarima nisu dosljedni propisima i zakonima te koji je to sve uredno arhivirao i procesuirao, sada poziva upravo na suprotno. Kemijanje, zaobilaženje propisa i zakona… Prosto nadrealno.

Dio u kojem gospodin Brbić objašnjava pozadinu prekršajne kazne zbog koje nije u mogućnosti biti zakonit kandidat za NO Hajduka, moram reći, nije mi jasan. Ne u smislu da je generalno gledajući zaista smiješno što čovjek zbog takvih okolnosti (na kraju dana isključivo zahvaljujući ažurnosti hrvatskog pravosudnog sustava) ne može biti zakonit kandidat, već u smislu da jedan bivši predsjednik uprave dioničkog društva nije u stanju shvatiti i prihvatiti da je ‘zapovjedna odgovornost’ upravo jedan od temeljnih razloga zbog kojih njegova funkcija postoji. Da, nitko vas ne pita zašto je to tako, je li moglo biti drugačije, no ako nije onako kako zakon propisuje, za isto ćete u uređenom društvu odgovarati. Točka. Ako smatrate da je nad vama osobno izvršena nepravda, možete se žaliti nadležnom tijelu. Gospodin Brbić iz samo njemu znanog razloga u ovom slučaju to nije odlučio napraviti.

Znači, u redu. Mogu progutati da je bivši predsjednik dioničkog društva smetnuo s uma da je prekršajno kažnjen i da kao takav, prema Zakonu o sportu, ne može biti zakonit kandidat za člana Nadzornog odbora dioničkog društva. Ono što mi je neshvatljivo jest to da – nakon potvrde Uprave za kazneno pravo Ministarstva pravosuđa, a pogotovo kada dolazi od nekoga tko se (kako sam već i istaknuo) upravo temeljitim rovarenjem i istim metodama borio protiv krkanluka, rodijaštva i nezakonitosti u HNS-u – ista ta osoba u javnost šalje poruke u kojima otvoreno zaziva da se zakon uz “malo dobre volje i želje” izigra.

Očekivao bi nekako čovjek da Brbić, ukoliko je već osjetio potrebu reagirati, reagira javnim istupom u kojem mu je eventualno žao zbog vlastitog previda, naglasi možda i da je šteta što se državne i ostale institucije/tvrtke dosljedno ne drže zakona jer bi nam svima posljedično u državi bilo (bar trunku) bolje, no to nije film koji gledamo.

Pravo i pravda. Dva različita pojma. Nažalost. Ali trenutak u kojem se na ovoj razini zbog (nebitno, utemeljenog il neutemeljenog) osjećaja pravde krši pravna obveza s predumišljajem i svjesnošću da ista (možda) može proći bez posljedica, jest onaj trenutak u kojem se ova lijepa naša država još uvijek nalazi i zbog kojeg i jest ovako razvijena na svim društvenim i gospodarskim razinama.

Divan nam je taj trenutak, jel da? Vrijedi se boriti da nam nikad ne prođe…

Sarkazam na stranu, na kraju dana (i ovakvih razina histerija) zapita se čovjek postoje li u ovoj državi uopće ljudi kakve uža i šira jezgra udruge Naš Hajduk poziva i od kojih očekuje da sudjeluju u nadziranju rada kluba, njihovom selekcijom posljedično i u samom radu kluba. Ili možda u ovom našem društvu jednostavno ne postoji suštinska razlika između Svaguša, Livaja i Brbića? Na kraju dana, kada gori pod nogama, svi bi izgleda (iz ovih il onih, opravdanih il neopravdanih razloga) bili najsretniji da mogu malo zaobići zakone i proći bez posljedica. U potpunosti nesvjesni dalekosežnih posljedica takvog ponašanja.

“Da je lako onda bi svatko”…

… i slične kretenske dopadice koje u ovakvim trenucima kolektivne histerije zvuče dubokoumno poput najvećih kineskih, indijskih i čijih sve ne mudrosti…

Prosto nadrealno.

Tino Roso


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter