Ah ta Lokomotiva. Kako li mi olakšava. Ta već sam u članku o Dinamu opisao solidan dio njihovog prijelaznog roka! Lijepo oni misle na nas jer to, naravno, nije sve što se događalo u momčadi s Kajze/rice/Kranjčevićeve/Maksimira, ni približno, pa da ne duljim, kratka rekapitulacija već napisanog pa krećemo. Pripremite se, članak nije kratak!
Talentirani se veznjak Ivan Fiolić vratio i ugovorno pod okrilje matičnog kluba – nakon lijepe sezone 15/16, njegove prve pune seniorske, kad je prebačen iz Dinama u Lokomotivu, prvo je otišao na posudbu natrag u Dinamo, pa sada i potpisao ugovor. Više bi vjerojatno koristio Lokomotivi, ali će poslužiti za proširiti kadar i u Maksimiru. Lokomotiva je izgubila i svoju prvu špicu, Mirka Marića, kojeg je Dinamo prodao u Videoton, a iskusni vratar Danijel Zagorac je prepustio štafetu mladom i talentiranom Adrianu Šemperu. Umjesto Marića je iz rezervne momčadi Dinama proslijeđen 24-godišnji Filip Mihaljević (ne zaboravimo da je u istom aranžmanu u Lokomotivi ozlijeđeni Dejan Radonjić), a iz rezervi Dinama je stigao na posudbu i Iranac Ali Karimi.
Lokomotiva se u dovođenju drugih igrača okrenula nižim ligama i inozemstvu. Iz Portugala je stigao tako i jedini igrač za kojeg je kako se čini plaćena odšteta – Francisco Leonel Lima Silva Machado zvani Chiquinho. Rođen je 19. srpnja 1995. godine u mjestu Santo Tirso, u široj okolici Porta (blizu Guimarãesa), visine 1.74m i igra na poziciji ofenzivnog veznog. Počeo je trenirati u niželigašu USD Rorizu, u selu koje je dio Santo Tirsa. Skoro prelazi 40-ak km dalje u Pasteleiru iz drugog predgrađa Porta, Lordela do Oura. S 12 godina trenira u Boavisti, pa se vraća u Pasteleiru, da bi s 14 napokon otišao u Portugal Leixões is Matosinhosa čiji je član bio do ove zime. Nakon što je imao lijepu izlaznu sezonu u juniorima, ostao je u seniorima svog kluba. Nekadašnji prvoligaš tavori zadnjih sezona pri dnu druge lige, a tako je bilo i u 2014/15, kada su završili 20. od 24 ekipe, a Chiquinho je igrao na 13 utakmica i tek 3 puta startao. Iduće sezone nije bio baš u kadru ekipe nešto i proslijeđen je na posudbu u trećeligaški Gondomar. Tamo skuplja 13 nastupa, 7 startova, uz 1 gol. Ipak, nakon što se vratio u klub na ljeto profilirao se u standardnog igrača. U 23 nastupa do veljače 17 je puta startao i 4 puta zabio, uključujući 2 gola u 2 utakmice taman prije transfera u Lokomotivu. Leixões je ekipa s dna lige, trenutno 20. od 22 i prijeti joj ispadanje, ali portugalska druga liga nije sasvim za baciti i iz nje su često dolazili zanimljivi igrači koji se nisu mogli nametnuti u prvoj ligi, dijelom i radi mladosti. Radi se o igraču koji se tek treba nametnuti i dokazati. Ugovor mu traje 4 godine, tako da će dobiti priliku.
Dino Kluk je najpoznatije ime među novima. Zagrepčanin rođen 13. svibnja 1991. godine, već je odigrao jednu sezonu kao standardan igrač u 1.HNL na poziciji desnog beka. Prošao je školu Zagreba, zagrebačke Posavine i Hrvatskog dragovoljca prije nego što je sreću okušao u Austriji. U SV Seekirchenu u 3. ligi (Regionalliga West), skupio je solidnu minutažu, 19 nastupa i 3 gola. Vratio se potom u Dragovoljac i bio standardan u sezoni kad su izborili 1.HNL (22 nastupa i 1 gol). Još je bolju minutažu (28 nastupa) skupio u 1.HNL i ostavio dobar dojam. To je rezultiralo transferom u prašku Duklu. Nije se uspio izboriti za minutažu u jednoj od boljih čeških ekipa. Tek je jednom startao, 4 puta ušao s klupe i grijao klupu iza ruskog U21 reprezentativca Vjačeslava Karavajeva. Nije bio u planovima ekipe za iduću sezonu pa se u rujnu vratio u Dragovoljac gdje, opet u 2.HNL, jesen provodi kao standardan igrač – 16 nastupa. Toga ljeta prelazi u latvijsku Liepāju i nastupa u 2 utakmice kvalifikacija za Ligu prvaka, gdje su izgubili od Salzburga. Na baltičkoj je obali proveo dobar dio sezone kao standardan, 13 puta startao, ali je pred kraj ispao iz kadra. Svejedno, mogao bi biti solidna alternativa za 1.HNL – gdje je već pokazao određenu kvalitetu. Na ugovoru je do kraja godine, vjerojatno uz mogućnost produžetka.
Nakon Ivana Antunovića i drugi se nekadašnji igrač Slavije iz Pleternice, svojedobnog prvaka 3.HNL Istok, priključio Lokomotivi. Tomislav Valentić je rođen 4.lipnja 1994. u Požegi i prošao sve uzraste pleterničkog kluba. Još se kao 16-godišnjak ovaj lijevi bek visok 1.85m priključio prvoj ekipi, pred kraj sezone 10/11, i ostao iduće 4 sezone čak u prvom timu, skupivši stotinjak nastupa, a i solidan broj golova i asistencija za poziciju. Nakon uspjeha u 3.HNL, ovaj je bek koji izvodi i prekide prešao u Sesvete. Tamo se brzo nametnuo kao prvi izbor na svojoj poziciji i skupio 45 drugoligaških nastupa (samo 2 puta ušao s klupe) i 2 gola u 1.5 godina prije odlaska u Lokomotivu. U Sesvetama je pokazao potencijal za Prvu HNL, sad to treba i dokazati – ako dobije priliku. Svejedno, radi se o još jednom priznanju za pleternički klub, koji je u zadnje vrijeme preuzeo primat u Požeštini. Valentić je dobio ugovor do ljeta 2020. godine.
Kristijan Lovrić je napadač, rođen 1. prosinca 1995. u Ogulinu. Prošao je većinu kategorija matičnog NK Ogulina, uz par sezona u Karlovcu. Potonji su ga doveli u svojoj prvoligaškoj sezoni za juniore kao potencijalno, u budućnosti, prvoligaškog igrača, ali nije dugo ostao u Karlovcu – bio je manje-više standardan i među učinkovitijima u klubu u toj polusezoni, ali nesportski život se negativno odrazio na njegovu karijeru. Već se na proljeće vratio u Ogulin. Još junior, prelazi u slovensku Belu Krajinu. U tamošnjem je drugoligašu tek 5 puta ušao s klupe. Pola sezone kasnije, vratio se još jednom u Ogulin. U sezonu 14/15, sad napokon i službeno senior, ulazi standardan i u MŽNL (4. ligi) ima sasvim dobar učinak. 7 golova u 14 nastupa. Na zimu ga na inzistiranje trenera dovodi Kustošija i tamo, za tu razinu, briljira, 8 golova u 11 nastupa. U sezoni gdje je Kustošija izborila ulaz u 3.HNL zabija 14 golova u nekih 29 utakmica. Takvu statistiku, od oko gola svaku drugu utakmicu je zadržao i u prošloj, trećeligaškoj polusezoni – 6 golova u 13 nastupa. Premda učinkovit, a, ako je ozbiljan i posvećen sportu, sada tek mora dokazati da se može izboriti za prvoligašku minutažu. U klubu svakako vjeruju u njega, dobio je profesionalni ugovor do ljeta 2021. godine!
Miloš Podunavac je zapravo najveća nepoznanica među ovim igračima. Desno krilo, možda i napadač, rođen 11. lipnja 1997. u Subotici. Prema službenim podacima prošao je većinu kategorija OFK Beograda, da bi u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji igrao za Čukarički, gdje je nastupio i na prijateljskoj utakmici za seniore. Prije godinu dana prešao je natrag u OFK Beograd, ali nije došao do seniorske ekipe. Prošlu je polusezonu proveo u niželigašu FK Dorćolu zato. Kakve kvalitete posjeduje tek treba vidjeti. Ako ništa, može biti jedan od starijih koji igraju za juniore, a pošto ima i hrvatsku putovnicu, ne bi trebalo biti problema s ikakvim kvotama. Na stipendijskom je ugovoru do kraja godine.
Pred kraj prijelaznog roka doveden je 21-godišnji vratar Ivan Brkić. Vojnićanin koji se itekako izgradio svoje ime još kao junior na vratima Istre 1961 raskinuo je s klubom gdje se “proslavio” i gdje je postao mladi reprezentativac. To i nije možda sasvim neočekivano, jer nekako se pogubio, prvo se hiperiskusni Vanja Iveša učvrstio prvi vratar kluba tamo, da bi u klubu vjerovali više potom Brkićevom vršnjaku Ivušiću, što mu je blokiralo šansu za napredak. Šemper kao veća perspektiva Dinama ima prioritet sada, a Brkić će umjesto grijanja klupe otići na vjerojatno sigurnu minutažu u NK Imotski, što bi mu moralo pomoći vratiti se u formu prije nego što se Šemper vrati u “maticu”.
Još je jedan igrač angažiran i odmah proslijeđen na posudbu – Kristijan Jurić. Veznjak iz Zadra, rođen 17. veljače 1997. godine bio je mladi U19 i U18 reprezentativac. Trenirati je počeo u Dalmatincu iz Crnog, a u Zadru je u drugoligaškoj konkurenciji bio standardan za seniorsku ekipu, premda je bio još junior. 24 nastupa (18 startova), 3 gola. Kako je Zadar ispao u 3. ligu, Jurić je otišao u Lučko, gdje se također nametnuo i odigrao 15 utakmica (12 startova) na jesen. Vraćen je u Lučko do kraja polusezone, a ugovor mu je na godinu uz vjerojatno mogućnost produženja ako u Lučkom zadovolji na proljeće.
To je uglavnom to što se tiće dolazaka. Četvorica su igrača povučena s posudbi, Crnogorac Anel Topuzović (’97) i Zadranin Josip Anić (’96) iz Lučkog, Marko Tolić (’96) iz Gorice i Ante Aralica (’96) iz Sesveta. Prva su dvojica napustila klub i otišli su u Koper i Zadar, Tolić je prekomandiran umjesto njih još u Lučko uz već spomenutog Jurića, a napadač Aralica posuđen je u Rudeš. U Sesvete je zato poslan na posudbu 24-godišnji Zadranin Luka Begonja. Zadnji vezni, nekoć mladi reprezentativac, pomalo je već zaboravljen jer su mu od ljeta 2015. karijeru potpuno “izjele” ozljede i sad bi se kroz Sesvete trebao vraćati formi.
Dalje zalazimo već u sferu omladinske škole. Još su dvojica “starijih” (’97) koji nisu bili u sklopu prve ekipe otišla u Španskom. Radi se o Zadraninu Jakovu Pinčiću (12.8.1997) koji je ljetos došao u klub i bio u rotaciji na vratima juniorske momčadi i Buježu Harrisu Kaltaku (15.4.1997) koji je već neko vrijeme van kadra. U juniorsku je ekipu zato došlo par novih igrača. Prvo ime koje se ističe je Jurgen Vrapi (14.11.1998), veznjak i U19 reprezentativac Albanije, koji je došao iz KF Tirane. Pristigao je i Filip Jovićević (7.11.1998), sin nekadašnje velike nade Dinama i Reala, a sada trenera Celja Igora Jovićevića. Mladić je prošao školu Karpatya iz Lviva gdje mu je otac igrao i kasnije radio, a ne čini se po dostupnim informacijama da je u njoj bio baš u prvom planu. Jedini veći gubitak je odlazak standardnog stopera Nikole Biškupa (19.3.1998) u Rudeš, a iz istog godišta je otišao i Jurica Brdek (18.5.1998) u Hrvatski dragovoljac. Ljetni novajlije iz istog godišta, Ivan Jurišić (2.5.1998) iz Sesveta i Ivan Mikrut (30.4.1998) iz stobrečkog Primorca su također otišli, nakon što su bili tek u drugoj momčadi juniora na jesen. Jurišić je u Dubravi, a Mikrut se vratio u Primorac. U ulazno juniorsko godište (’99) iz Dinama je došao samo Agron Rufati.
Kadetska ekipa se nije pojačavala u izlaznom (’00) godištu, a otišlo je nekoliko igrača. Već smo pisali o zadarskom veznjaku Josipu Sušiću, koji je otišao u Hajduk – on je i jedini standardni igrač koji je otišao iz ekipe. Tu je negdje bio i Karlo Prpić Bosanac koji je na ljeto došao iz Zagreba, a otišao u Sesvete, a u klubu je bio u rotaciji. Nikola Anić koji je otišao u HAŠK i Luka Gavranović koji je otišao u Lučko bili su ipak u drugom planu. Iz ’01 godišta otišao je Marko Uzelac, koji je uz Prpić Bosanca došao na ljeto iz Zagreba, a u Zagreb se i vratio. Iz Dinama je zato došao defanzivac Andrija Granić. Slična je priča i u pionirskoj (’02) ekipi. Otišao je u Sesvete Luka Ferat, jedan od tek par njih koji su prošli sve kategorije kluba dotad i koji je bio u rotaciji na jesen. Andrija Mirt, koji se vratio u matični Tondach iz Bedekovčine, nije igrao za prvu ekipu juniora na jesen. U klub su zato došli Luka Roginić iz Gorice i Kristijan Kurpes iz Jaske.
Ukratko, kao i uvijek u Lokomotivi, svašta se događalo, većih gubitaka nije baš bilo, osim možda Zagorca, koji je sigurniji od neiskusnog Šempera, ali to može nadoknaditi. Marić ipak nije toliko zabijao da ga se ne može nadoknaditi, a Fiolić je već od rujna tehnički van kluba. Novajlije nemaju prvoligaškog iskustva, ali nešto talenta među njima bi moralo biti. Nije, mislim, da će to zanimati ili uzbuditi previše ljudi koji nisu financijski ili ugovorom/treningom vezani za klub, ali ajde.
MODD
