Prijelazni rok Hajduka obilježen je s tri ključna transfera. Dvije prodaje i jednom posudbom. Kostur ekipe je ostao gotovo nepromijenjen, a na treneru Carrillu je bilo da od gotovo istog materijala koji je imao Marijan Pušnik pokuša konsolidirati ekipu, uigrati je i postaviti igru koja ima smisla. Naznake toga su se dale vidjeti i na pripremnim utakmicama pa i u nekim aspektima stvarno loše odigrane utakmici sa Splitom.
Odlazak Lovre Kalinića za odštetu za 3,1 milijuna eura daleko je najveći udarac ekipi. Najbolji golman HNL-a nije baš instant zamjenjiv. Dante Stipica koji će u svibnju navršiti 26 godina je tako napokon dobio priliku uhvatiti “jedinicu”, nizati utakmice po prvi put valjda od posudbe u stobrečki Primorac tamo u 2012/13. Radi se o golmanu koji sa svojih 1.89m ipak nije toliko fizički dominantan kao Kalinić, koji tek mora steći sigurnost u izlascima (toj velikoj boljki svih inače odličnih Hajdukovih vratara) i nametati se u prekidima i kod centaršuteva koliko je moguće. Važno je za golmana ipak steći konstantu i pustiti ga da se uigra. Dante je priliku zaslužio nakon svih ovih godina i brzo će se vidjeti može li tu poziciju zadržati. “Za vratom mu dišu” 21-godišnji Ivo Grbić, kojeg su navijači često zazivali kao Kalinićevog nasljednika i 20-godišnji dvometraš Karlo Letica, koji se vratio s posudbe u Rudešu. Letica je za mnoge novo otkriće, kao junior je branio na trećeligaškoj seniorskoj razini, po polusezonu na posudbama u Mosoru i Valu, pa nešto u Hajduku II. Kvalitetu je taj donedavni U-19 reprezentativac dokazao dobrim igrama u Rudešu, u 18 drugoligaških nastupa primio je tek 14 golova, a 7 puta mu je mreža ostala čista. Kao i većinu vremena, na toj se poziciji radi o slatkim mukama za trenera, a koliko god Kalinić bio bitan i kvalitetan, skoro će se profilirati adekvatna zamjena. Naravno, to ne znači da će se automatski ići glatko, ali navijači trebaju imati strpljenja.
Lorenco Šimić je doživio tako transfer vani za kojim je prije koju sezonu toliko, činilo se, žudio. Sampdoria je platila 1.5 milijuna eura, igrač je prihvatio ponuđene uvjete i to je bilo to. Visoki enfant terrible Hajdukove obrane, neupitnog iznimnog talenta i fizičkih mogućnosti, ali ponekad upitne discipline te sklon blackoutovima, otišao je potvrditi i izbrusiti kvalitetu u Serie A. Odgovor na to klub je prvo tražio vraćanjem njegovog nekadašnjeg kolege iz obrane u mlađim kategorijama Hajduka, 20-godišnjeg Petra Bosančića. Bosančić je zadnjih godinu dana proveo na posudbama u drugoj ligi. Prvo se nametnuo na proljeće u Dugopolju, da bi u Sesvetama odigrao odličnu polusezonu, biran i u idealne postave 2. HNL. To mu, naravno, ne garantira instant mjesto u prvoj ekipi – bitnijeg prvoligaškog iskustva još baš i nema. Iako, ako se Nižić i Ćosić ne trgnu i budu igrali onako kriminalno kao u prvoj proljetnoj utakmici protiv Splita, šanse će mu sigurno rasti.
Zato je u zadnjim danima prijelaznog roka dovedeno i jedino sigurno pojačanje – Georgi Ilkov Terziev, 24-godišnji donedavni bugarski reprezentativac, godinama smatran njihovim najvećim obrambenim talentom, koji se ipak u klubu kao Ludogorec koji je na razini više od ostatka lige našao u lošijem položaju nego što mu odgovara. Došao je na posudbu s mogućnošću otkupa, naravno. Fizički gledajući, nije profil kao Šimić, niži je više od deset centimetara npr., ali to nadomješta, koliko se da vidjeti, izuzetnim osjećajem za pozicioniranje, snagom i dobrom brzinom za poziciju. Ne treba ignorirati i činjenicu da nije imun na kikseve, naravno, ali nije bez razloga hvaljen i nije bez razloga bio u klubu u kojem je bio.
Ignacia Maganta se oko kluba već pomalo i zaboravilo. Ako ništa, navijačima je donio puno smijeha oko “Unattached FC-a”. Naime tako je u Sportskom novostima imenovan njegov bivši “klub”..
Druga ekipa i omladinska škola su zato doživjele brojne preinake. Otišla su tri igrača koja su bila negdje između prve i druge ekipe, s naglaskom na drugu. Tonći Mujan s 21 godinom još nije uspio napraviti adekvatan seniorski iskorak, ispuniti očekivanja ljudi koji su ga pratili u mlađim kategorijama. Novi mu je klub Krško, gdje bi trebao doći do prvoligaške minutaže, možda i u konstanti. Marko Pejić, lijevi bek koji je na jesen korišten u B ekipi najviše možda kao defenzivni vezni, prešao je u bečku Austriu. Tek se treba vidjeti koju će ulogu imati u tom klubu, ali kao i Mujanu, zaslužio je da mu se zaželi sva sreća. Ivan Mastelić preselio je na posudbu u Cibaliju skupljati prvoligaške minute. Možda i nije najsretnije rješenje na poziciji same špice, što je igrao u prvoj utakmici, ali lijepo je vidjeti da se tamo računa na njega. Ako želi uspjeti treba popraviti kretanje (ne količinu koliko smisao) i dobro će mu doći polusezona na najvišoj razini hrvatskog nogometa da se vidi “na čemu je”.
Nisu jedini otišli iz druge ekipe. Odlazak Ismara Hairlahovića rastužio je dobar dio navijača koji su se čekali da se 20-godišnji Cazinjanin napokon probije. Ozljede su donijele ipak nažalost i određenu igračku stagnaciju i do iskoraka nije došlo, tako da Očekivano ugovor nije produžen. U Slobodi iz Tuzle pokušat će ispuniti svoj talent. Otišao je i standardni stoper Josip Jozić, u Neretljakov Metalleghe. Njegov vršnjak, treći golman B ekipe, Josip Bender preselio je u RNK Split, također donekle očekivano jer od mlađih igrača nije mogao doći do mjesta među vratnicama. Bekovski par Relota–Vrljičak poslan je na posudbu u Dugopolje, da se pokušaju dokazati u dobroj drugoligaškoj ekipi, a golman Ljubić posuđen je u Val, gdje će igrati do isteka ugovora i pokušati možda zaslužiti produžetak. Desni bek se dodatno ogolio i odlaskom 20-godišnjeg Dominika Perkovića u Solin.
Zauzvrat, jesenski je prvak 3.HNL Jug na probu i pripreme doveo ogroman broj igrača. Za razliku od ljetnih priprema, to nije rezultiralo dobrim rezultatima, dapače. Mnogi su, s razlogom, zamjerili probu igrača za koje je bio praktički dovoljan jedan pogled na karijeru da se ne razmišlja o njima – naročito tražeći kvalitetu više i kadar za plasirati se u drugu ligu, što su potvrdili i na travnjaku. Neki od takvih su ostali gotovo do kraja priprema s klubom tako i to je djelovalo pomalo neozbiljno. Doveden je solidan broj igrača od kojih su opet neki sa znakom upitnika pomalo. Dvojica igrača ’94 godišta, Jerko Šeparović, zadnji vezni koji je došao iz Zmaja iz Blata na Korčuli je dobio drugu priliku za dokazati se u klubu, nakon što prije koju godinu nije prošao probu. Ali dobio ju je s razlogom – kvalitetom je prerastao 3.HNL, to uopće nije upitno. Upitna je, međutim, disciplina van terena, što se naročito vidjelo na njegovim igrama ove jeseni. Slična je priča i za njegovog vršnjaka Tomislava Mrkonjića iz zmijavačke Croatije, zbilja talentiranog ofenzivca kojeg je isključivo nedisciplina “zakopala” u 3.HNL. Ukoliko trener Lozo uspije dovesti njih u red, što je i njima samima apsolutno u interesu, bit će to za ovaj nivo istinska pojačanja. Dotad je to i određen rizik. Defenzivni segment je pojačan i visokim Markom Cetinom iz Lučkog koji je već prije također bio na probi. Navijači koji su pratili pripreme opisali su ga kao igrača koji možda ne izgleda fizički kao nogometaš, ali zna igrati, bar za tu razinu. Ipak ima gotovo 60 nastupa u 2. ligi sa 22 godine. Slična je priča i s njegovim vršnjakom, nekadašnjim mladim austrijskim reprezentativcem Mariom Lovrom Vojkovićem koji igra na lijevom boku i nakupio je pristojan broj nastupa u 2. i 3. ligi dosad, zadnje u Zmaju iz Makarske. Kvintet “iskusnijih” zaključuje još Mate Šuto, desni bek koji je proveo jesen standardno igrajući za Imotski. U dijelu slučajeva ne radi se vjerojatno o igračima za koje klub smatra da imaju šanse doći do prve ekipe. Angažirani su dijelom, najvjerojatnije, da osiguraju ulaz u drugu ligu. To se neće svidjeti svima, ali razumljivo je.
Ardit Deliu, mladi albanski reprezentativac koji se iskazao igrajući zadnjih godinu dana u juniorima Splita je sasvim logičan angažman, doduše. Devetnaestogodišnjak može biti zalog za budućnost pod dobrim vodstvom. Na vratarsku je poziciju došao Patrik Gujić (28.3.1997). Taj je Bjelovarac je nakon Mladosti Ždralovi i Bjelovara prošao kroz više kategorija škole GNK Dinama, a bio je i mladi reprezentativac. U 2015. odlazi u Stupnik kupiti seniorsku minutažu, a proljeće provodi na klupi Cibalije. Vratio se potom tražiti minutažu u Stupnik, gdje je bio na streljani. Voditelj akademije Krešimir Gojun upoznat je sigurno s njegovim mogućnostima i to je vjerojatno bio razlog angažmana. Natjecat će se za tu poziciju još i s juniorom Matijašem (’99) koji je vraćen s posudbe u stobrečkom Primorcu gdje je igrao za seniore (i bio na sličnoj streljani kao i Gujić u Stupniku). Pomalo iznenađujuće, vraćen je i Višanin Marin Fadić iz Dugopolja (29.7.1997.). Mladi je defenzivac pušten iz kluba na ljeto, a u drugoj je ligi bio rezerva. Nije naročiti jasan razlog povratka iz vanjske perspektive, osim krpanja pozicije, ali druga šansa se i ne daje toliko često, Marin bi je trebao probati maksimalno iskoristiti. Klub je tako osigurao određene temelje za drugu ekipu, iako se teško oteti dojmu da će najveća pojačanja na nekim pozicijama biti unutarnje rezerve. Nije prijelazni rok za B ekipu toliko oduševio, ali svi će “pametniji” biti na ljeto.
Zimski prijelazni rok je za omladinsku školu inače nešto usporeniji, ne daju ekipe lako ispisnicu za svoje igrače. Gojun je međutim pokazao da misli savršano ozbiljno i aktivno raditi svoj posao i sada. Velika će pojačanja za juniore biti Adenis Shala (23.10.1998.) i Esat Mala (18.10.1998.), krila i U-19 reprezentativci Kosova koji su prošli (ponovno) probu i koji sada čekaju da se odobri transfer i da ih se registrira. Do ljeta će proći period aklimatizacije s juniorima, čini se, i njihov potencijalni uspjeh bit će putokaz drugim njihovim talentiranim sunarodnjacima. Osim Matijaša, u klub se vratio i golman Jakov Vladović (6.9.1998) koji je prije određenog vremena otišao igrati za seniore Kamena iz Ivanbegovine. Njegov povratak iznenađuje jer je izgubio poziciju u Kamenu, a nije bio pod ugovorom. Iz Dinama je došao lijevi bek Petar Čančar (27.10.1998.) – igrač kojeg Gojun jako dobro poznaje, nekadašnji mladi reprezentativac kojeg je odlikovala i izuzetna brzina (postizao je odlične rezultate na atletici). Prošao je školu Čeha i Hrvatskog Dragovoljca prije nego što prelazi sa suigračem Adrianom Zenkom u to poznato Dinamovo ’98 godište. Imao je dobru minutažu prije ozljede koja mu je još u kadetima u principu zaustavila karijeru. Stoga je nepoznanica, od 2013. i nakon dugog oporavka potom nije skupio ni 10 nastupa. Do ljeta će se vidjeti što još može.
Došao je i ofenzivni vezni/krilo Toni Vidović (18.3.1999), koji je bio nositelj igre juniora Adriatica i zabio 12 golova (5 penala doduše) u 11 utakmica na jesen i trebao bi se dobro uklopiti u ovu ekipu. Trener Despotović sudeći po prvim impresijama radi dobro s juniorima i vjerojatno će moći izvući maksimum iz njih. Iz juniora su izašli Brazilac Lucas, koji je i tako “nestao” nakon 4 nastupa (otišao u Crnu Goru, Dečić Tuzi) i napadač Josip Šimunović (’98) koji je opet bio u drugom planu i prešao u Uskok. Dva igrača koja nisu igrala ni minute na jesen su također i duže su u drugom planu – bek Marko Prugovečki i defenzivac Marko Ćerdić (također oba ’98) su otišla, prvi u svoj stari klub HNK Grabovac, a drugi u Primorac iz Stobreča. Na probi se, barem donedavno, nalazi/lo još igrača, poput kanadsko-hrvatskog stopera Marka Maletića, vratara Filipa Dujmovića iz Zrinjskog i desnog beka iz Dragovoljca Alena Adžemovića, ali ne zna se još njihov status. S juniorima bi trebao igrati i napadač, donedavni mladi reprezentativac (na što je valjda izgubio “pravo” transferom u Hajduk) Marin Romić (7.7.2000.), koji je stigao iz Jadrana iz Ploča gdje je igrao za seniorsku ekipu.
Kadetska ekipa, koja doživljava renesansu otkad ju je preuzeo Siniša Oreščanin, sad već postaje, ako se mogu tako izraziti, bolesno dobra. Uz oporavak ozlijeđenih igrača poput reprezentativca Leona Krekovića, Hajduk je profitirao od loše situacije u RNK Splitu, gdje stipendije nisu isplaćivane i talentirani su igrači tražili raskid. Tako su dovedeni standardni igrači poput ofenzivnog veznog Luke Radića (4.5.2000.) koji se bio prometnuo u praktički glavnog igrača RNK-ovih kadeta, standardnog stopera Jakova Karabatića (23.2.2000.) i Ante Šute koji navodno nije igrao dijelom i radi spora oko stipendije (19.6.2000.). Uz njih, dovedeni su i standardni krilni igrač Cibalie Toni Karimović (28.6.2000.), iz Jankovaca, zadarski veznjak Josip Sušić (18.3.2000.) iz Lokomotive o kojem smo već pisali i gore spomenuti Romić. Uz postojeće izuzetno kvalitetne igrače (gdje bih mogao gotovo kompletnu ekipu nabrojati kao primjer), pa i dosta mlađih kadeta, ova bi generacija morala donijeti dosta toga lijepoga Hajduku u budućnosti (kucnimo ipak u drvo). Otišao je samo rezervni vratar mlađih kadeta Sven Vojnović u Adriatic. U starije pionire nitko još nije došao (opet, logično za polusezonu), a otišao je Mislav Penova u redove Splita, kao jedini igrač iz ’02 godišta koji nije uhvatio ni minute u prvoigaškoj ekipi.
Ukratko, prijelazni rok je donio puno toga zanimljivoga unutar omladinske škole, promjene u rezervnoj ekipi su ostavile zasad poprilično mlak dojam, a klub je zaradio dosta s par prodaja, te barem djelomično nadomjestio odlaske.
MODD
