Search
Close this search box.

Plave kronike: Zdravko Mamić – heroj, a ne zločinac

Postoji li više pojedinac koji može osporiti da je riječ o uistinu najboljem i najsposobnijem menadžeru sa ovih prostora, čije su vrsne rukovodilačke vještine prepoznate i van granica, ali samo je iz neosporne ljubavi prema Dinamu ostao u klubu. Pa makar i kao savjetnik.

U voljeni klub vratio se početkom novog stoljeća, na mala vrata kako i doliči jednom altruistu, ali izrazito ambiciozan nakon što se vlastitim rukama kao vođa najvatrenijih navijača izborio za povratak svetog imena. Osim u borbi protiv sistema, ruke je često koristio i kako bi istjerao pravdu, malo je poznato kako je pod pseudonimom Majana Debića davio tog nečasnog stranog delegata, ili kako je Josipa Šoića potjerao preko ograde, kako je šefa POA-e pljusnuo od srca, te hrabro stao pred razjarenog i teško zaustavljivog 77-godišnjeg Ivu Begu. Kao što smo rekli, Mamić nikad nije štedio sebe kako bi se izborio za pravu stvar, a njegovo su nesebično zalaganje prepoznali gotovo svi navijači Dinama.

Kako je u svega desetak godina od vječnog luzera stvorio renomirani klub u europskim okvirima, klub kojem se svi dive zahvaljujući izrazitoj demokratičnosti i transparentnosti, o čijim uspješnim transferima pišu mnogi prestižni listovi diljem kontinenta.

„Da je nama jedan Mamić“

Tko zapravo stoji između Mamića i nezadovoljne manjine koja svojim vandalskim ponašanjem šteti ugledu kluba, zašto nebi postigli konsenzus među navijačima i svi se „uhvatili za isti štap“ kako bi klub nastavio svoj ubrzani rast pod vodstvom Zdravka Mamića i njegovih kompetentnih suradnika.

Navijači su evidentno instrumentalizirani od strane lijevo-liberalnih medija koji vode specijalni rat protiv Republike Hrvatske što su brojni nacionalno osviješteni intelektualci ispravno primijetili, dijele hrvatski narod na sjever i jug, a navijači nisu niti svjesni da ih jedino domoljubne snage okupljene oko skupštinara Dinama štite od obnove „regiona“. Nešto iskusniji Marčinko i Barišić odmah su detektirali omraženu jugonostalgiju i neo-komuniste sa kojima se bore čitav radni vijek. Kad već spominjemo region, koliko ste puta samo čuli patnje s druge strane granice, što bi oni dali da je njima jedan Mamić, tako sposoban, koji možda i jest krao, ali je i dao.

Uostalom pogledajte ostale klubove iz Hrvatske, BiH, Srbije kako posluju, gdje su danas Hajduk, Crvena Zvezda i Partizan, a gdje Dinamo? Dinamo je prvak već desetljeće zato što ima „gazdu“ koji će lupiti šakom o stol, investirati svoj kapital i donijeti odluku, umjesto da ulica vodi klub, pa se ne zna tko pije, a tko plaća. Donosi li „ulica“ odluke u Milanu ili PSG-u, naravno da ne, tamo šeik Al Khalaifi ili Berlusconi lupaju šakom o stol, ruka ih već pomalo boli.

U Dinamu se radi marljivo i čestito

Česta meta primjedbi su zaposlenici Dinama, njih 200-tinjak (+ njihove obitelji) koje hrani Zdravko Mamić. Nećemo se zavaravati da ih hrani Dinamo, jer bi u Dinamu vladala kronična besparica da nije njegovih sposobnosti. On možda nema neku veliku školu, ali ima životnu školu i urođen gen za trgovinu. Zahvaljujući njemu, proračun je iz godine u godinu sve veći, 300 ili 400 milijuna kuna i svi porezi su plaćeni na vrijeme, niti jedna plaća ne kasni, a plaće su sve samo ne male. To se najbolje vidjelo u teškim trenutcima kada su ti brižni operativci skandirali svome „drugom ocu“ pred zatvorom.

Nažalost od transfera se živi i Dinamo mora prodavati da bi preživio, recesija je udarila i na ono malo privatnog kapitala u državi i sponzora jednostavno nema, a kada bi ih i bilo, sigurno je Mamić prva osoba kojoj bi se obratili da stoji uz ime njihovog brenda. Ne može se živjeti od prodaje karata, članarina i jogurta.

Dinamo u Europi predstavlja nekoga i nešto, već čitavo desetljeće je prisutan u grupnim fazama natjecanja gdje odmjerava snage sa najboljim svjetskim klubovima, pa stoga i rezultati nisu uvijek bajni, ali gledajte to s druge strane, i dalje smo bolji od svih onih koji ne sudjeluju u natjecanjima. Bate Borisov, APOEL, Maribor možda ostvaruju bolje rezultate u Europi, ali nemaju taj kontinuitet i imaju razloga biti zavidni Dinamu. Pa u Maksimir svake godine stižu Bayern, Arsenal, Ludogorets, Astra i mnogi drugi, a velika je šansa da kartu dobijete sasvim besplatno zahvaljujući sjajnom radu klupskog marketinga koji kreira izuzetno interesantne nagrade igre – u kojima možete osvojiti to prestižno mjesto na stadionu, a ugođaj će popraviti besplatan čips ili kokice.

Dakako da treba biti nezadovoljan stadionom, ali ne može klub sam financirati svoj stadion, u tu investiciju treba se upustiti gradska vlast i lokalna zajednica, a sam gradonačelnik i njegovi suradnici ponašaju se kao maćeha Dinamu – koji je morao vlastitih nekoliko milijuna eura investirati kako bi promijenili stolice i izblijedjelu boju.

Koliko puta su razni „uskoci i poskoci“ boravili duboko u uredima, do lakta u papirologiji i nikada nisu ništa pronašli što bi slutilo na financijski nestašluk ili nedajbože kriminal. Tek su politički motivirani odlučili udariti na transfere Dinama, koji se odvijaju sasvim normalno kao i drugdje, dio transfera završi u klubu, a ostalo u privatnom džepu, pa tako svi nogometni agenti rade, to je normalno svugdje osim u Hrvatskoj. Pa mora i taj pošteni i školovani momak Mario ili Nikky zaraditi sebi za kruh i za svoju obitelj, samo ljudi su jalni i zavidni.

HNL –neupitna regularnost natjecanja

Često se zna dovesti u pitanje regularnost natjecanja hrvatske nogometne lige, međutim tko kaže da su ostale lige regularne? Zašto je Španjolska ili Njemačka liga regularnija od Hrvatske? Zato što Lokomotiva nastupa u istom natjecanju kao i Dinamo, pa tko je kriv Hajduku ili Rijeci što nisu promovirali klub u prvoligaško natjecanje gdje bi minutažu skupljali igrači iz njihovog omladinskog pogona? Zašto Kos ili Mišković nisu uz Hajduk i Rijeku, predsjednici Pomorca i Dugopolja?

Nije valjda Mamić kriv što je Željko Širić osuđen za primanje mita za „pošteno suđenje“, te što isti suci sude i dan danas. On se potplaćivanja sudaca odrekao davnih dana, u zadnje vrijeme eventualno financira disciplinske suce te prikuplja informacije od ustavnih sudaca, ali to i nije neki krimen, neka baci kamen prvi onaj koji nikad nije pozajmio disciplinskom sucu 140 tisuća kuna ili se raspitivao o ustavnosti zakona iz prve ruke.

Umjesto zaključka…

U jednu ruku možemo se složiti sa nekadašnjim tekstom današnjeg glasnogovornika HNS-a, utjecaj Zdravka Mamića na hrvatski nogomet jest precijenjen, ali kao zaključak treba reći kako je on toliki utjecaj zaslužio svojim predanim radom za boljitak hrvatskog nogometa, isto kako je aktualni Ivica Todorić zaslužio biti monopolist i zapošljavati 60 tisuća ljudi. Uostalom zapostavlja se uloga prvih suradnika kao što su Zorislav Srebrić, Mirko Barišić ili Davor Šuker koji drže Mamićev utjecaj pod kontrolom.

Aprililili!

Igor Žuraj

p.s. Bez obzira što tekst zvuči uvjerljivo i podsjeća na uratke nekih domaćih sportskih novinara, radi se o prvoaprilskoj šali


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter