Bila je to 2007. godina, najbolji napadač Dinama i reprezentacije u to vrijeme odlazi u Arsenal za oko 12 milijuna eura, što je bio simbolični početak pretvaranja Dinama u poligon za prodaju igrača. Vrlo uskoro klub će napustiti i Ćorluka i Modrić u također ogromnim transferima. Koliko je poznato, na sva tri navedena posla obitelj Mamić se bogatila u enormnim razmjerima uzimajući postotke od transfera, postotke od ugovora igrača ili proviziju kao posrednik u transferu. Naravno, tada, ali i godinama kasnije (do nedavno), aktivno su branili svoj evidentni sukob interesa jer su u isto vrijeme bili zaposlenici kluba i obnašali različite dužnosti.
Nisu svi bili oduševljeni kako se stvari odvijaju, a recimo Romana Eibl 2007. godine je bila jedna od njih kada je vrijeđanje bez ikakve zadrške ušlo u mainstream hrvatskog nogometa. Prije 11 godina započela je era Mamićevog „orgijanja“ medijskim prostorom, s velikim političkim i inim zaleđem; vrijeđao je, ponižavao i udarao poput šerifa iz nekog trash-akcijskog filma. Ono što bi se laički reklo, radio je što mu se htjelo bez obzira bi li s druge strane našao kakav odvjetnik, ministar, premijer ili navijač. Iz takve akumulacije moći uslijedile su najgore uvrede od kojih su mnoge postale dio urbanog rječnika, što je posljedica toleriranja takvog ponašanja.
Dok je Mamić novinare i sve koji mu nisu po volji proklinjao, nabijao na onu stvar, imao probavne tegobe zbog njih, nazivao ih prevarantima, jugoslavenima, falsifikatorima, udbašima, narkomanima, đubradi, smradovima, lažovima itd., oni su revno izvještavali sa njegovih komičnih i žalosnih press konferencija znajući kako će im svaka njegova uvreda povećati tiražu ili broj klikova. Nisu marili ni za kakvu etičku normu niti su se solidarizirali sa napadnutim kolegama, iako je bilo samo pitanje vremena kada će i oni doći na red, a teme često nisu imale nikakve veze sa sportom o kojem su navodno izvještavali.
Nakon što ih je cijelo desetljeće ponižavao, 24sata i Večernji list odlučili su reći dosta te više neće sudjelovati u tome cirkusu. Večernji list rekao je da neće prenositi Mamićeve riječi koji izlaze izvan okvira uljuđenog ponašanja (što znači da neće puno preostati), valjda jer se njegova preostala paranoja o orjunašima poklapa sa kvazi-desničarskim fantazijama njihova kolumnista, a 24sata nazvale su to Mamićevom logorejom odnosno sadržajno besmislenim govorom i ne žele prenositi besmislena lupetanja o orjunašima, bolesnim kretenima i ostale izjave kojima sramoti Dinamo.
Već ranije se Telegram odlučio da ne želi sudjelovati u tome cirkusu pa je umjesto o sadržaju pressica izvještavao o spašavanju psića. Slično nezadovoljstvo izrazila je i Slobodna Dalmacija smjestivši ga u rubriku crne kronika, gdje mu je i mjesto.
Preostale su još uvijek Sportske novosti i Jutarnji list te naravno HRT koji očajnički pokušava privući gledatelje da pogledaju njihov još očajniji program. Sve su to njegovi vjerni saveznici u borbi za vlastite džepove, što se i vidi iz priloženog jer kraj Mamića na pressici sjedi njihov bivši novinar, a sada glasnogovornik. Pitanje je samo koja je njihova granica dobrog ukusa, ako za njih ista postoji?
Igor Žuraj
