Tjedan ranije prisjetili smo se kako su vjerni vojnici Svetina i Marčinko lagali u korist Zdravka Mamića, što je bilo urnebesno smiješno nakon što je sam Zdravko Mamić priznao da je lagao i time u neugodnu situaciju doveo svoje suradnike koji se stvarno trude ostaviti ozbiljan dojam u javnosti da oni o nečemu odlučuju u klubu. No ono što je bitno, može se zaključiti kako su klupska tijela poput Skupštine, Nadzornog ili Izvršnog odbora običan „tigar od papira“ jer po nazivu, poziciji ili hijerarhiji si daju nekakvu važnost, a nemaju moć ništa konkretno poduzeti bez blagoslova jedne osobe.
>> Plave kronike: Mamić je deklarirani lažov; sjećate se pitanja Boruta Šipsa?
Posljedica toga jest da klupski čelnici (u bilo kojem klupskom tijelu) nisu lojalni prema nogometnom klubu Dinamu, nego prema Zdravku Mamiću bez obzira bio on izvršni predsjednik, savjetnik, čistačica ili nitko i ništa na papiru. Primjerice glavni direktor Svetina tvrdi kako Dinamo nije dijelio odštetu od transfera sa igračima, što se ispostavilo kako ne može biti dalje od istine jer je to godinama bio modus operandi kako se bogatila obitelj Mamić i njihova interesna sfera, igraču bi pripao postotak odštete od transfera, a onda bi se taj iznos prebacio na off-shore račune po cijelome svijetu.
Zašto je Svetina lagao o podjeli transfera s igračima? Možemo pretpostaviti kako je želio zaštititi Zdravka Mamića, ali nije želio štititi klub od takve prakse. Prema tome, stavio je interes Mamića ispred interesa kluba. Ukoliko bi se branio time da je podjela transfera sasvim normalna u svijetu nogometa, treba postaviti pitanje zašto se to skrivalo i zašto je lagao o tome, a ukoliko nije znao ili nije raspolagao takvom informacijom znači da jako loše radi svoj posao jer mu promiču milijuni eura ispred nosa bez da primijeti i priča o stvarima koje ne zna, te treba podnijeti ostavku.
>> Plave kronike: Svetina, odlazi iz Svetinje
Zašto je Marčinko lagao o ulozi Marija Mamića u transferima Dinama? Možemo ponovno (samo) pretpostaviti kako je želio zaštititi Zdravka i Marija Mamića. Prema tome, stavio je interes obitelji Mamić ispred interesa kluba. Ukoliko bi se branio kako nije znao da je Mario Mamić menadžer pojedinim igračima, ili da obitelj Mamić uzima postotak u transferima treba podsjetiti da je javno uvjeravao gledatelje da to nije tako i to kao direktor za odnose sa javnošću, kakav je to PR koji javno laže i govori protivno interesu svog poslodavca (poslodavac je GNK Dinamo, a ne Zdravko Mamić podsjećamo). Uostalom da bi se informirao o poslovima Marija Mamića sa Dinamom bilo je dovoljno pročitati jedan od mnoštvo novinskih tekstova, ili tekstova na portalu, ili jednostavno upitati nekog igrača ili menadžera, ili ako ništa drugo pročitati zahtjeve navijača. Također bi trebao podnijeti ostavku.
Lagao je i Mirko Barišić i to pred sudom, rekao jest da je Zdravko Mamić prije dolaska u Dinamo imao agenciju i ugovore s nogometašima, iako je dopredsjednik kluba postao 2003. godine, a agenciju MSA imao između 2000. i 2006. godine!
>> Plave kronike: Neka mentalne institucije rade svoj posao
U reprezentaciji je slična priča. Pod (barem nominalno) vodstvom Davora Šukera nogomet je po mnogočemu dotaknuo najniže grane, podjela između onih koji navijaju za reprezentaciju i onih koji ne mogu smisliti “Mamićevu repku” je gotovo nepremostiva, barem dok je vodstvo HNS-a kakvo trenutno jest.
Koliko je Šuker grozan bili su svjesni i mnogi njegovi bliski suradnici, Šuker nije bio pristuan za vrijeme čestih kriznih situacija slučajno ili namjerno kako ne bi izazvao još negativniju reakciju. Pa iako su potiho ili nešto glasnije nezadovoljni njime, bili su uglavnom složni pri podršci nakon intervencije vlasnika hrvatskog nogometa u tijeku predizbornog vremena u HNS-u. Nije važno što je u interesu HNS-a već što je u interesu jedne osobe i njegove interesne sfere, što bi značili da su lojalni prema osobi, a ne prema Savezu.
Igor Žuraj
