Rijeke u finalu Hrvatskog nogometnog kupa, završila je još jedna tužna sezona za navijače Dinama, sa manje bitnom razlikom što se na odmor odlazi praznih ruku. Vrijeme je da se podvuče crta, osim finala kupa u koji se Dinamo plasirao deklasiravši raspalog sad već trećeligaša RNK Split, a jednako raspalo je Dinamo izgledao protiv Rijeke, ništa bolji dojam niti rezultati nisu ostvareni u HNL-u i Ligi prvaka. Ligaški dio natjecanja završen je sa drugim mjestom i 86 osvojenih bodova, što je uobičajeno odličan bodovni učinak – samo što ove sezone nije donio prvo mjesto. Kako smo dogurali do tako visokog učinka ipak ostaje dvojbeno s obzirom na 12 bodova poklonjenih od filijale, na smiješne sudačke poklone, te brojna čupanja u zadnjim minutama utakmica. Daleko od toga da je Rijeka pobjeđivala glatko. Što se tiče Lige prvaka, Dinamo pod savjetničkom palicom svoje sportske ambicije završava plasmanom u grupnu fazu, da se 15 milijuna eura kojim slučajem dijeli u nekoj ranijoj fazi, i ta bi faza bila savršena dobra ambicija, samo da je dohvatit te milijune. >> Plave kronike: 15 milijuna eura za slavlje Utakmice s Lyonom, Juventusom i Sevillom bilo bi najbolje zaboravit da su se ikada dogodile, jedina momčad na svijetu čiji igrači jedva čekaju kraj Lige prvaka da se prestanu blamirati, te se posvete rutinskim pobjedama u Zaprešiću i Puli, njima Torino i Sevilla ne predstavljaju neku motivaciju. Sljedeće sezone Liga prvaka neće gostovati u Maksimiru, na radost svih prisutnih, ali će se tražiti plasman u manje bogatu i prestižnu Europsku ligu kroz potencijalno neugodno treće i četvrto pretkolo. Marko Pjaca i Marko Rog obilježili su ljetni prijelazni rok, samo na njima ostvareno je gotovo 40 milijuna eura, bez da spominjemo već zaboravljene Brekala, Taravela i druge sitne transfere. U suprotnom smjeru uglavnom su dolazile nikakve ili lošije zamjene. Al’ su vas dobro namagarčili novinski naslovi, u oba transferna roka spremalo se po 4 ili 5 milijuna eura za transfere, a dobili ste ne pretjerano mobilnog Sammira i brzog, ali samo u možebitnom odlasku iz kluba – Guilhermea. Zapravo jedini napredak postignut je u kakvom – takvom dogovoru sa navijačima. Utakmica sa Juventusom značila je povratak grupe Bad Blue Boysa na sjever Maksimira, nakon godina mukotrpne borbe i zlostavljanja od strane represivnog aparata. Sjesti za isti stol sa ljudima kojima ne vjeruje vlastita majka sigurno nije bilo ugodno, pogotovo kada je poznato što jedni o drugima misle, ali i to je bilo dovoljno za okvirni dogovor. Jedino što još nedostaje su demokratski izbori.
Lažovi
Sukob između trenera Ivajla Peteva i trenutno najtalentiranijeg igrača Dinama Ante Ćorića sa treninga i svlačionice preselio se u medijske tiskovine. Sve je počelo izostavljanjem Ćorića iz konkurencije za posljednju prvenstvenu utakmicu sa Rijekom, nakon toga Petev govori da mu je Ćorić sam rekao da ne želi igrati niti u ligaškoj niti kup utakmici, što i jest prilično neobično za mladog igrača kojem treba minutaža i to pred očima mnogih zainteresiranih kupaca. Kao što se moglo očekivati, malo tko je pokazao empatiju prema tako bahatom potezu mladića, ali onda on izlazi sa svojom verzijom sukoba u kojoj je Petev „bad guy“ koji baš ne uvažava pretjerano mladu zvijezdu. Takvo što nije promaknulo mnogim tekstopiscima po već viđenoj šabloni. Petev će letjeti naglavačke pod pritiskom neostvarenih rezultata ili će ponovno postati rigidni stručnjak, a Ćorić će postati „igrač slučaj“ o kojem se stalno nešto priča, doduše najmanje o nogometu. Sjetite se kombinacija između Dinama i Doyen Sportsa o podjeli ekonomskih i inih prava na transfer, zatim populističkih istupa po pitanju navijača koji ga „ne fermaju ni pol’ posto“ jer su opterećeni teškom situacijom u kojoj se klub nalazi već godinama. >> Plave kronike: Dok Mamić kleči pred Hanžekovićem srednjoškolac priprema proračun Niti brat Zoran niti bratko Ivajlo ga nisu promovirali u nositelja momčadi usprkos što je odigrao tri pune sezone u modrom dresu te upisao preko 100 nastupa što je za današnje kriterije kluba prilično neobično. Dapače, bilo bi nam drago da domaći dečki igraju i upisuju stotine nastupa kao nekad, da je to jedna od onih bezbroj vizija o kojim se priča svakih par mjeseci kad kola krenu nizbrdo, ali razlog zašto je Ćorić još u Dinamu krije se u tome što nije dostigao dovoljno visoke ponude koje bi zadovoljile sve zainteresirane. Da se prije godinu ili dvije nametnuo kao prvo ime Dinama, sada bi već imao staža u inozemstvu. Ovako, kada je malo na terenu, malo na klupi, malo na tribini, možemo razgovarati o ljubavi prema klubu.Igor Žuraj
