Po dobrom starom običaju, Dinamo je u još jednoj povijesnoj utakmici izgubio. Kao i mnogo puta proteklih godina i desetljeća, bio je bolji protivnik na terenu, ali je onda spletom nespretnih i nesretnih, da ne kažemo blesavih okolnosti izgubio utakmicu koju je „morao“ pobijediti.
>> Young Boys preokretom do slavlja na Maksimiru i grupne faze Lige prvaka
Što drugo reći o utakmici u kojoj Young Boysi nisu postojali na terenu otprilike sat vremena igre, a u rezultatskom su deficitu bili od početka utakmice. Točnije od pogotka Hajrovića. Zatim su iz kaznenog udarca nakon smotane i potpuno pogrešne reakcije Leovca izjednačili, da bi uskoro i okrenuli rezultat nakon jednog kontranapada i kornera. Takav poraz, iz dva prekida, može se komotno nazvati „dinamovskim“. Takvi su uostalom bili i svi oni Branni, Werderi, Red Bull Salzburg itd. kada je protivnik bio na konopcima.
Ali bez obzira na poraz, Dinamo je pokazao spremnost za Europu. Kako se igralo u pretkolu protiv Hapoel Beer Sheve, Astane i Young Boysa komotno se može reći da bi u skupinama Lige prvaka imali što reći i da sigurno ne bi bili „kanta za napucavanje“, dok se u skupinama Europske lige, ukoliko ždrijeb bude koliko – toliko naklonjen mora loviti mitsko europsko proljeće.
Naravno sve to vrijedi u slučaju da Dinamo nastavi u smjeru promjena koje su započele točno one sekunde kada je Mamić odlučio pobjeći u nemoći i strahu od pravne države. Iza sebe je ostavio brojne odane kadrove, čiju je vjernost kupio novcem, strahom i utjecajem, i točno će toliko trajati, dok mu nabrojanog ne ponestane. A onda će ga ostaviti samog i na cjedilu.
Kako je njegovo udaljavanje djelovalo na momčad? Kao što je svako mogao pretpostaviti, Dinamo je nakon sedam godina dobio trenera sa slobodnim rukama, koji uz to za što radi i neće biti žrtva mobbinga, pa je vjerojatno zato i momčad izgledala kako spada pa čak i u trenucima kada su Gojak, Šunjić i Olmo držali sredinu protiv dosta kvalitetnijeg protivnika. Slično se dogodilo sa nogometnom reprezentacijom, koja je uz to ima ponajbolji vezni red na svijetu.
Zbog toga je nestala „mamićevština“ gdje je bilo isključivo bitno pokupiti 15-ak milijuna eura od Lige prvaka i izreklamirati klince, a onda jedva dočekati kraj natjecanja po skupinama jer je to bilo neugodno za gledati kako gledateljima tako i igračima. Preostaje vidjeti hoće li nastupi u skupinama potvrditi optimizam ili će se igrači ponovno školovati, iako broje „neškolovane“ momčadi poput one koje su izbacili u drugom pretkolu dočekaju proljeće u Europi.
>> PLAVE KRONIKE: Od Vahe do Bjelice, sedam godina bez trenera
Zavidna atmosfera s ispunjenog Maksimira poruka je da je nastavak promjena neminovan i treba ih znati prepoznati. Ponovno se u trenucima euforije, kao i Rusiji, potpuno iz memorije izbrisalo najvećeg krivca, uz pravnu državu, krivca što se češće nismo veselili.
Igor Žuraj