Možda je za neke susret ovih dvojice u Mostaru iznenađenje, no oni koji prate znaju da je Mamić nedavno obznanio svoje simpatije prema predsjedniku Republike Srbije, iako je njegova moć u Srbiji znatno veća od same proceduralne uloge predsjednika.
Uostalom i u tome možemo pronalaziti sličnosti između njih dvojice jer je i sam Mamić – dok je boravio s ove strane granice između BiH i RH, a bez obzira na funkciju koju je obnašao – donosio odluke prema vlastitim željama, makar su uglavnom bile pogrešne.
Napokon mu se ostvarila želja da pruži ruku predsjedniku Vučiću, isto kako je nekad ruke i proslave rođendana pružao „našoj“ predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, ali je u međuvremenu postao persona non grata odnosno John Doe (iliti nitko i ništa). Ne sumnjamo da su Vučić i Mamić izmijenili koju toplu riječ i da bi Zdravko u svojim fantazijama skupa s Delijama jurio na vrh Europe.
Ranije je Zdravko govorio kako Vučić veliku pažnju posvećuje sportu i sportašima, što se može protumačiti da je vrlo vješt u usmjeravanju novca iz džepa građana (odnosno posredno preko države i državnih poduzeća) u proračune klubova koji ne posluju najtransparentnije. O tome smo i ranije govorili u vezi Viktora Orbana i „Opatijske inicijative“ koji se obraćaju sličnom profilu publike kao i Mamić i Vučić, a pod krinkom domoljublja i državnih interesa imaju namjeru čim dublje gurnuti ruku u tuđi džep.
Naravno da iza ovoga stoje samo moć i financijski interesi. Mamić nikada nije mario za nacionalne interese, niti domoljublje, već je bio pragmatičan i koristoljubiv. Pa je tako bio i desničar koji motivira skupove, socijalno je osjetljivi ljevičar prema siromašnima, on je i jugonostalgičar koji pati za naljepšom državom na svijetu i poklanja stanove Jovanki Broz, pacifist koji nikada ne prijeti iako to obično opovrgne u sljedećoj rečenici, huškač na neprijatelje domovine iako je obično jedini krimen tih neprijatelja što su stajali na suprotnoj strani od njegovih interesa, konzervativac je koji je protiv istospolnih brakova, liberal koji se provodi s prostitukama u inozemstvu. Sve što je u tome trenuku bilo potrebno da bi bio uvažen u okruženju u kojem se nalazio.
Tu se dobro pronašao s reformiranim Vučićem, jer dok se Mamić bogatio u privatizaciji Česme, Vučić je bio šegrt i vodonoša ratnih huškača, te je fantazirao o nešto zapadnijim granicama svoje domovine. Danas se reformirao ipak u umjerenijeg i naprednog europskog političara, a u tome je imao veliku podršku ovisnih medija, slično kako je i Mamić gradio svoj kult ličnosti plaćanjem večera i novih „gebisa“.
Vrijedi se prisjetiti i hajke na račun Željka Jovanovića, vječne mete šovinističkih ispada Zdravka Mamića koji je često navodio da baš Jovanović stoji iza napada na njega, iako nismo stekli dojam da je dotični sposoban napraviti i znatno jednostavnije zadaće. No kako bilo, govorimo o hrvatskom branitelju, koji je stajao nasuprot „srpske Gline i srpske Banije“, dok je Mamić unazad par godina bančio s okupatorom Rajom Božovićem.
Igor Žuraj
