Otišao je u Nottingham Forest, kao da je jučer bilo kada je Soudani potpisao za Dinamo, a od tada je prošlo pet godina. Posebno dugih pet godina za one koji s nestrpljenjem čekaju ne bi li dočekali trenutak da opet mogu slobodno i bez grča u želucu navijati za svoj klub.
>> Pravi čovjek na pravom mjestu u krivo vrijeme
Istoga ljeta 2013. godine doveden je i Junior Fernandes, i tako je ugovoren vjerojatno najbolji par krilnih napadača u HNL-u u zadnje vrijeme, ili barem među boljima. Kada uzmemo u obzir kakve su sve bezveznjake dovodili iz ovog ili onog razloga u Dinamo (imate pozdrave od Cleytona i Bryana Carrasca), njih dvojica bila su nevjerojatan pogodak. Navedemo li da je u isto vrijeme u klubu igrao i odlični Pjaca, teško se oteti dojmu da je konačni rezultat katastrofalan zbog nestručnosti, nebrige i ponajviše sebičnih interesa nepravomoćno osuđenog bjegunca od hrvatskog pravosuđa, koji je momčad davao u ruke raznim „hohštaplerima“ uključujući vlastitog brata. Momčad je bila preskupa i prekvalitetna da bi svake godine podbacila u Europi.
U povijest će ući tek ona jedna pobjeda protiv Arsenala na Maksimiru, te evenutalno ona protiv Red Bull Salzburga vrijedna igranja u Ligi prvaka. Pogađate, u jednoj utakmici je rezultat prelomio J. Fernandes, a u drugoj Soudani.
Treba reći i da je bilo neobično u Dinamu vidjeti napadača „s mudima“ koji bi unosio strah među protivničke igrače, koji bi se čvrsto postavio kad treba, koji bi zabio u derbiju ili kada je igra bila katastrofalna. A barem katastrofalne igre nije nedostajalo. Teško će biti zamijeniti takvog igrača, već smo nekoliko puta navodili Gavranovića kao njegova nasljednika, no budući da on igra kao klasični napadač, jednostavno nema toliki utjecaj na igru jer ne može stalno biti prisutan na lopti i povezivati redove. Na desnom krilu bi ga trebali zamijeniti Hajrović, koji više podsjeća na „igrača poteza“ nego da će se igra vrtjeti oko njega, ili neki drugi novi igrač poput Šituma ili Kadziora.
>> Plave kronike: „Vožnja u gepeku“ za Lovru Majera
No treba se spomenuti i onih sramotnih trenutaka koje nam je isti taj Soudani priuštio. Dovoljno je prisjetiti se „respecta“ suca Pejina u klupskom derbiju s Lokomotivom kada je umjesto crvenog kartona dobio infantilno ukazivanje na sudački rukav, ili njegovog oduševljenja Zdravkom Mamićem, što je kao prst u oko svakom navijaču Dinama, pa zato citiramo Plave kronike iz studenog 2016. godine:
„…kaže ostao je u Dinamu ovoga ljeta zbog Mamića, a Mamić je mjesecima ranije podnio ostavku na mjesto izvršnog predsjednika i tobože ne gospodari klubom. No bez obzira na to, Mamića se navijači Dinama srame, a on je očaran nasilnikom i osumnjičenikom za teška kaznena dijela, ali s obzirom da mu godišnje na račun sjeda milijun eura godišnje koje nigdje drugdje ne bi dobio za tako lagodnu ulogu i to zaslugom “gazde”, matematiku razumijemo. Možda je to normalno u njegovom Alžiru, ali je jako ružno za jednog privrženog vjernika kakvim se želi prikazati.“
>> Plave kronike: Treći klub u Europi po proizvodnji igrača i mitova
Igor Žuraj
