Nakon što su tri godine nabijali minuse i dizali kredite, došao je trenutak da nam uprava Dinama priopći kako su poslovnu godinu završili u plusu, i to debelom plusu. Prihodi su za 103 milijuna kuna premašili rashode (492 milijuna kuna – 389 milijuna kuna), odnosno duplo su veći u odnosu na godinu ranije (247 milijuna kuna) što je bilo dovoljno da se proračun iz minusa prebaci u plus.
Čemu ovo utvrđivanje činjenica? Pa da bismo utvrdili što je potrebno da klub posluje pozitivno uz ovako iznimno visoke troškove. Da bi dogurali do plusa, potrebno je plasirati se u Ligu prvaka što nosi nešto više od 17 milijuna eura i prodati igrače u iznosu od 40 milijuna eura, a samo ta dva iznosa nose 90% prihoda za 2016. godinu.
Može li Dinamo računati na plasman u elitno natjecanje i takvu masnu zaradu svake godine? Pa rekli bismo da takvo što nije realno, jer se redovito pleše po granici plasmana u grupnu fazu, a jedan krivi korak u pretkolima će koštati stotinjak milijuna kuna manje u proračunu za tu godinu. Također, Dinamo je zahvaljujući izdašnim prodajama Pjace, Roga, Brekala i drugih ove godine iznimno zaradio toliko mnogo od transfera (pod uvjetom da se novac ne proslijedi na off-shore račune), dok u godinama ranije nije zaradio niti približno toliko.
Može se zaključiti da će Dinamo, pod uvjetom da transferi budu nešto slabiji, ili da se propusti grupna faza Lige prvaka, ponovno imati enormne rupe u proračunu jer redoviti prihodi nisu ni približno dovoljni da bi se namirili svi troškovi. Također, one koji su u ekstazi sjajnog menadžmenta treba podsjetiti kako su financijska izvješća izgledala godinama unazad.
>> Prestanimo financirati Dinamo
Golovi za savjetnika ili navijače u kavezu?
Da su neka bolja vremena, El Arbi Hilal Soudani bio bi miljenik navijača i svaki klinac u Zagrebu (ali i šire) želio bi imati dres sa njegovim prezimenom i brojem 2 na leđima, umjesto Ronaldove sedmice ili Messijevog cenera. Ovako umjesto ovacija navijača, nakon fantastičnog pogotka u maniri najvećih frajera koji su obukli plavi dres, u kavezu Rujevice gledao je transparent s natpisom „pad sistema“ i pjesmicu o Zdravku i Zoranu koji bi trebali spremiti svoje kofere.
Pogoci koji u zadnjim trenutcima utišaju Rujevicu ili Poljud sigurno su veliki gušt za igrače Dinama, a Soudani se specijalizirao za davanje takvih paprenih pogodaka, tim više što su pogoci nesvakidašnje atraktivni. Kako bi postao ikona dana, ispisao je po zraku slovo „P“ u znak podrške oboljeloj djevojčici. Taman bi napisali, Soudani je faca, a onda se sjetite kako je govorio u studenom mjesecu. Naime, on je ostao u Dinamu zbog Zdravka Mamića, ni manje ni više! Znači nije ostao zbog dobre plaće, nije ostao zbog navijača i između ostalog oboljele djevojčice, on je ostao zbog vjerojatno najomraženije osobe u povijesti kluba, ali i šire. Uzalud njemu i golovi i dobra dijela, kad je tom izjavom pokazao koliko je zainteresiran za one koji bi ga trebali bodriti, a i nije da se pretrgao od toga zainteresiranosti zašto na svakoj utakmici odjekuju uvrede na račun gazde uzrupatora. Kako se Soudani sam sa sobom dogovori, zabija li golove za navijače ili savjetnika?
>> Plave kronike: Treći klub u Europi po proizvodnji igrača i mitova
Dinamo ima svoju lokomotivu
Tko god pobliže prati HNL zna što predstavlja i što se otprilike odigrava s Lokomotivom. Za razliku od Tomislava Ivkovića, kojem su napeti oni koji sumnjaju u čestitost klupskog derbija, Mario Tokić nije se mogao suzdržati već se od srca nasmijao na utakmicu koja slijedi.
U trenutcima kada Lokomotiva ima četiri pogotka prednosti pred Cibalijom, tri ponajbolja pojedinca (Bočkaj, Doležal, Šunjić) zarade žuti karton u bezveznim situacijama kako bi se očistili od kartona i preskočili utakmicu sa samim sobom, odnosno s Dinamom. Možda jest slučajnost, iako u slučajnosti u HNL-u ne vjerujemo, izglednije je da se Tokić itekako dobro nasmijao na te žute kartone. Da je samo znati što si oni međusobno kažu u svlačionici, jesu li ponosni ili možda posramljeni radi toga što rade, ili se samo dobro zabavljaju i dobro žive od toga.
>> Plave kronike: Klupski derbi i kredit od 25 milijuna eura
Kako god utakmica završila, pa čak i remijem ili pobjedom Lokomotive u nekom ludom scenariju, jasno je kako takva utakmica nema smisla samim time što se odigrava natjecateljski. Pobjedom Lokomotive natjecanje nebi postalo ništa pravednije, tek bi se Rijeku poguralo prema zasluženom naslovu.
Igor Žuraj
