U svojim monolozima (tada već očajni) Mamić često je koristio pojam „duboka država“ čime je očito aludirao na premrežene strukture koje drže poluge moći u državi. Oko toga se možemo i složiti, jedini problem predstavlja što je on svoju moć i svoj teror nad hrvatskim nogometom baš vukao iz takvih izvora. Treba li podsjetiti da je karijeru počeo uz pomoć Jakova Blaževića, a završio u Sheratonu s Tomislavom Karamarkom?
>> PLAVE KRONIKE: Mamić je u strahu od suđenja, a ne ubojstva
Među takve ljude, sada bi se već moglo zaključiti, spadaju Blaž Curić i Franjo Varga koji su, prema više izvora, za najmoćnije ljude u državi poput Karamarka, Todorića i Mamića obavljali prljave poslove. Treba se prisjetiti kako je zlatar Paško Dodić komunicirao sa sutkinjom Ustavnog suda Slavicom Banić u vrijeme previranja oko Zakona o sportu, tada je također nakon par dana akcija prisluškivanja pala u vodu.
Ostaje nejasno tko bi i zašto platio tako izdašne honorare za traljavo odrađen posao, jer već površnim pogledom na njegove lažne SMS poruke jasno da je to djelo amatera? Možete li zamisliti državnog odvjetnika, koji vjerojatno ima „u malom prstu“ komunikaciju obavještajne službe, da ostavlja pisani trag i sasvim izričito i taksativno nabraja što bi trebalo napraviti? U to samo budala može povjerovati. Drugo, što je Veljku Miljeviću trebala ova blamaža? On naime tvrdi kako je njegov klijent uvjeren u istinitost poruka, iako i sam Varga priznaje da su lažne, a Curić se brani šutnjom valjda da ga ne bi „pojeo mrak“.
>> Jutarnji list: Franjo Varga se u kolovozu u Tomislavgradu sastao sa Zdravkom Mamićem
Proljeće u Europi?
Nema nikakvog razloga biti u strahu od protivnika u Ligi prvaka i Europskoj ligi jer bi pritisak ionako trebao biti na strani jačeg (slavnijeg) kluba koji mora opravdati ulogu favorita i doći do pobjede. Osim hrabrosti, voljnog momenta i ostalih teško mjerljivih pokazatelja, potrebno je imati sasvim prosječnu momčad i prosječnog trenera koji mogu u oba smjera biti – prosječni.
Da su toga igrači bili svjesni, ili da im je netko bio u mogućnosti to prezentirati, vjerojatno bi se koja europska blamaža mogla izbjeći. Onda se bod u mećavi na Maksimiru protiv imenjaka iz Kijeva ili pobjeda protiv Arsenala ne bi prezentirali kao neko čudo ili kao posljedica školovanja, nego sasvim realna mogućnost.
>> PLAVE KRONIKE: Ponovno utakmica sezone i strah od javne debate
Tako se odvijala i utakmica protiv Fenerbahcea, Dinamo nema nešto osjetno bolje igrače nego proteklih godina, stoperski par nije na papiru bolji od vremena Benkovića, Sigalija, Taravela. Na lijevom beku je bio desnonogi spori i ne pretjerano kvalietni Rrahmani, a desno Stojanović koji nije ni sjena Pinta. Izostanak Ademija nadoknadio je Šunjić koji je ponovno držao vezni red skupa s Gojakom i Olmom. Dakle, donedavni igrač filijale, gotovo otpisani i nedefinirani igrač te veliki potencijal. Ali zato njih trojica sasvim pristojno izgledaju u sredini terena, dok bi godinu dana ranije sigurno ispali u najranijem pretkolu. Zaključno s napadom u kojem je Gavranović veliki pomak u odnosu na ranije, dovoljno je vidjeti asistenciju za drugi gol, ali i Hajrović koji igri doprinosi više i od Soudanija. Odnosno, Soudani je suigrače činio lošijima soliranjem i trošenjem lopti, dok ih Hajrović „diže“ u igri.
Posljedice su to „kozmetičkih promjena“ koje su omogućile da Bjelica posloži momčad koja pregazi Fenerbahce (doduše bez pola momčadi) sa četiri komada u mreži te sa još barem toliko propuštenih šansi. A proljeće u Europi već dugo nije bilo izglednije…
>> PLAVE KRONIKE: Kozmetičke promjene
Igor Žuraj
