Taman kad su mnogi pomislili da bi završnica HNL-a mogla donijeti neku neizvjesnost, pa da se barem na kratko zaboravi na brojne probleme u ligi, Dinamo je gotovo pa rutinskom pobjedom protiv Hajduka u Splitu riješio sve dileme. Malo je vjerojatno da bi Dinamo, bez obzira što ovo kolo igra bez poštenog veznog igrača (Moro je ozlijeđen, Doumbia i Ademi imaju kartone), te što na Maksimir stiže Rijeka, uspio prokockati čak 8 bodova prednosti i to u svega par kola domaće lige – jednostavno ne zvuči kao mogući scenarij.
Treba biti realan i reći da bi Dinamo vjerojatno bio prvak i da je utakmica na Poljudu završila i lošijim rezultatom, jer niti Hajduk niti Rijeka ne izgledaju kao momčadi koje bi pobjeđivale sve utakmice do kraja, uz istovremeno tri uzastopna kiksa, odnosno poraza Dinama (raniji poraz od Osijeka, pa zatim i neuspjesi protiv Hajduka i Rijeke).
Loša vijest je i da Dinamo igra izrazito loš nogomet, te se pobjede svode na individualnu kvalitetu Soudanija, kao protiv Cibalije kada je zabio prekrasan pogodaka, a zatim i drugi nakon što je „povaljao“ čitavu obranu, ali i Gavranovića koji zabija sve ono što bi centarfori Dinama kroz povijest promašivali ili gađali okvir gola u važnim trenucima. Kod Gavranovića je to baš suprotno, on hladno posprema bilo glavom ili nogom, kao da i ne postoji opcija da promaši. Teško se sjetiti tako dobre kupovine, možda i zato što ih i nije bilo mnogo takvih.
>> Plave kronike: Potpisali Gavranović i Hajrović, a tko će otići?
Treba reći i da su novinari započeli s agresivnom licitacijom krivog igrača, dok su oni zbijali glave ne bi li promovirali Ćorića, Borna Sosa se nametnuo kao najbolji bek u ekipi i to na obje strane – i lijevoj i desnoj. Istina, nije da su se Lecjaks, Stojanović ili Matel (kad je taj zadnji puta nastupio uopće?) baš nešto naigrali kvalitetnog nogometa.
>> Plave kronike: Kad je Lecjaks prvo ime prijelaznog roka, onda znaš da nešto ne valja
Lošija vijest jest što će se spas od bankrota klub ponovno potražiti u Ligi prvaka, odnosno u lovu na premiju od 15 ili više milijuna eura (obično to ne bude manje od 17 milijuna eura). U slučaju plasiranja u skupine europskih natjecanja opet će dobivati bolne „šamarčine“ od prosječnih ili ispodprosječnih timova kao i prošlih godina. Pogotovo nakon prodaje kojeg teškaša iz ove ionako ne pretjerano dobre momčadi. Može li tko zamisliti da će ova momčad ostvariti bolje rezultate od onih momčadi koje su igrale proteklih godina? Treba uzeti u obzir da niti Jurčević ne ulijeva povjerenje da je nešto bolji izbor od prethodnika.
>> PLAVE KRONIKE: 15 milijuna razloga za slavlje
Za Dinamo koji prodaje igrače da bi obogatio „gazdu“ i nahranio njegovu obitelj i prijatelje, a zatim spas od bankrota traži prostituirajući se po Europi, naravno da ne planiramo navijati. Stoga, niti ovaj naslov prvaka neće donijeti ništa dobroga, dokle god se ovakva politika kluba vodi. Kao jedino logično rješenje nameće se raspisivanje slobodnih demokratskih izbora po načelu 1 član – 1 glas, što i jest jedan od ciljeva nove udruge Dinamo to smo – mi i to niti ne očekujemo od sadašnje uprave i skupštine dok neće biti stjerani u kut.
>> Plave kronike: ‘Dinamo – to smo mi’ je vjerojatno zadnja prilika za spas kluba
Igor Žuraj
