HNS-ove Propozicije natjecanja Prve HNL u čl. 6. st. 3. propisuju:
„Prodaja ulaznica za sve utakmice je personalizirana, sa osobnim podacima na ulaznici. Klubovi su obvezni prodavati ulaznice uz prethodno evidentiranje osobnih podataka i predočenje važećeg osobnog dokumenta. Klubovi ne smiju prodavati ulaznice osobama kojima je izrečena zaštitna mjera ili mjera opreza zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama pojedinog kluba i/ili reprezentacije kao i osobama koje su od strane Ravnateljstva policije kategorizirane u tzv. C kategoriju navijača. Klubovi – organizatori su obvezni poduzeti mjere za onemogućavanje pristupa na prostor sportskog objekta takvim osobama.“.
Ravnateljstvo policije sukladno čl. 39. b. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (ZSNŠN) vodi Zbirku podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja:
„(1) Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja.
(2) Zbirka podataka iz stavka 1. ovoga članka sadrži: osobne podatke o osobama evidentiranim za prekršaje iz ovoga Zakona (ime i prezime, ime oca/majke, osobni identifikacijski broj, datum i mjesto rođenja, spol, nadimak, pseudonim, zanimanje, pripadnost klubu navijača ili navijačkoj skupini, fotografiju te svaku informaciju koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu koja se može identificirati), podnesenim kaznenim prijavama i optužnim prijedlozima, izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i zaštitnim mjerama, te zabranama prisustvovanja športskim natjecanjima, dovedenim i zadržanim osobama, podatke dobivene od inozemnih policijskih tijela, te s time u vezi podatke o navijačima i navijačkim skupinama.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka mogu se koristiti za razmjenu u okviru međunarodne policijske suradnje, a mogu se davati i drugim korisnicima sukladno propisu kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
(4) Podaci iz stavka 2. ovoga članka čuvaju se deset godina.“.
Iz citiranih odredbi nemoguće je zaključiti bilo što o C kategoriji navijača iz Propozicija HNS-a, pa smo poslali par upita Ravnateljstvu policije da nam pojasni o čemu se tu točno radi jer je HNS u svoje propise implementirao pojmove koji su posljedica policijske kategorizacije.
Odgovore Ravnateljstva policije prenosimo u cijelosti:
MAIL 1:
MAIL 2:
Odgovor MUP-a (2. dio)
U prvom mailu Ravnateljstva je navedeno tko spada u C Kategoriju rizičnih navijača, a to su:
– navijači koji poduzimaju sve da započnu sukob s protivničkim navijačima ili policijom i redarima bez povoda,
– navijači koji su evidentirani zbog težih prekršaja iz ZSNŠN ili kaznenih djela koja ukazuju na njihovu sklonost nasilničkom ponašanju na športskim natjecanjima ili vezano uz športska natjecanja,
– navijači koji u svom protupravnom ponašanju iskazuju naročitu upornost i agresivnost te ih se zbog toga može smatrati huliganima,
– navijači kojima je izrečena mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima.
S obzirom na to da su alineja 1. i 3. iz ove kategorije dosta općenite, zatražili smo od Ravnateljstva da nam pojasni tko određuje što znači da je netko poduzeo „…sve da započne sukob“, kao i da nam definiraju tko i kako određuje što je „…naročita upornost i agresivnost…“. Nismo pitali koji to stručnjak ljudima lijepi etikete „huligana“ jer smatramo da je postojanje ovakvog pojma u službenoj evidenciji MUP-a tragikomično. Nije ni čudno što se neki ponašaju tijekom utakmica kao huligani sa značkom, it takes one to know one.
Nažalost, nismo dobili konkretne odgovore na naša dodatna pitanja.
Uz to nas je i zanimalo je li nekome u presudi navedeno da se ponašao na navedeni način ili to određuje osoba odgovarajuće struke ili odgovarajući odjel unutar Ravnateljstva. Odgovor nam dolazi u drugom mailu, „…u Ministarstvu unutarnjih poslova RH se ovom problematikom bavi linija rada sprječavanja nereda na sportskim natjecanjima“.
Također smo u tom mailu dobili odgovor da se u kategoriju C može dospjeti i bez pravomoćne presude nadležnog suda!?!?
Postavlja se pitanje je li ovakvo postupanje Ravnateljstva i HNS-a zakonito? Je li oni svojim postupanjem krše temeljna ljudska prava poput prava na kretanje i prava na slobodu?
Imamo situaciju da „linija rada u MUP-u“ praktički odlučuje je li osoba ima pravo kupiti ulaznicu, a da ne znamo koje su stručnosti osoba koje odlučuju, na temelju kojih kriterija odlučuju (ponekad ni na temelju sudskih presuda) te koliko dugo će posljedice njihovih odluka pojedinac osjećati na svojim leđima.
Čak i kad bi namjere svih aktera bile dobronamjernije od Majke Tereze, svatko normalan može zaključiti da je sustav iznimno podložan tome da se može koristiti za osobne interese. Od onih najbanalnijih da netko iz „linije rada“ stavi nekoga u C kategoriju radi osobne osvete jer mu je navijač u afektu opsovao rodbinu prilikom nečijeg drugog privođenja, do onih najkompleksnijih da jedna osoba iskoristi taj sustav kako bi s tribina počistila neistomišljenike i utišala opoziciju te tako olakšala sebi zgrtanje novca kriminalnim radnjama putem nogometnog kluba.
Na temelju dostupnih informacija možemo zaključiti da je jako mala razlika između „C-lista“ i „Crnih lista“ koje su dovele do neodigranog derbija u studenom 2014. godine u Maksimiru.
ZSNŠN u citiranom čl. 39. b. st. 4. navodi da se podaci iz Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja čuvaju u razdoblju od 10 godina. Iz mailova Ravnateljstva nam je poznato da oni te podatke šalju organizatorima natjecanja tijekom čitavog tog vremenskog perioda. Po našem mišljenju, ovakvo postupanje može (a vjerojatno već i jest) dovesti do kršenja pravnog instituta rehabilitacije temeljem kojega se nakon proteka određenog vremenskog roka smatra da osoba nije počinila prekršaj, a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda onih koji nisu počinili prekršaj.
Prekršajni zakon u čl. 77. st. 2. propisuje rok od tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju za rehabilitaciju i da rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice, dok u čl. 250. navodi da su sva državna tijela dužna voditi računa o rehabilitaciji po službenoj dužnosti (pod ta tijela spada i Ravnateljstvo policije).
Čak ako čuvanje osobnih podataka u Zbirci u periodu od 10 godina nije protuzakonito (a trebalo bi biti zbog nastupa rehabilitacije), definitivno je protuzakonito te podatke dijeliti organizatorima natjecanja nakon proteka roka rehabilitacije jer oni na temelju tih podataka ograničavaju prava pojedinih osoba, što je zakonski zabranjeno.
Postupanje Ravnateljstva policije je višestruko sporno, prvo jer po svom priznanju kategorizaciju ponekad ne temelji na pravomoćnim presudama nego vlastitoj procjeni „linije rada“. Drugo, osobne podatke iz prekršajnih presuda koristi nakon nastupa rehabilitacije te ih izdaje nogometnim klubovima i savezima koji te podatke koriste za ograničavanje ljudskih prava. A treće, zbog navedenog je izrazito izgledno da se krši i GDPR jer je sporno i to jesu li organizatori natjecanja „drugi korisnici“ iz poviše navedenog čl. 39. b. st. 3. ZSNŠN-a.
ZSNŠN u čl. 32. st. 4. propisuje da će sud presudu kojom je nekoj osobi izrečena zabrana prisustvovanja određenim sportskim natjecanjima dostaviti savezu, a on je dužan obavijestiti organizatora natjecanja i distributera. Čl. 32. a. propisuje da se osoba koja ima zabranu mora prijaviti ili boraviti u nadležnoj policijskoj postaji tijekom određenog natjecanja.
Dakle, zakon je jasno propisao, ako osoba ima zabranu, o tome će sud putem saveza obavijestiti organizatore natjecanja i distributere ulaznica kako joj se ulaznica ne bi prodala. Uz to, osoba sa zabranom se mora prijaviti policiji prije održavanja natjecanja. Time je toj osobi onemogućeno da dođu na neku utakmicu, osim ako ne odluče prekršiti mjeru i pokušati ući preko tuđe ulaznice, što nikakvo evidentiranje u C kategoriju neće onemogućiti. Očito nema potrebe da organizatori natjecanja traže posebno osjetljive osobne podatke od Ravnateljstva policije, kamoli da ih državno tijelo ustupa privatnim osobama.
Moguće dodatno kršenje GDPR-a se javlja jer je njime propisano da se osobni podaci obrađuju samo onoliko koliko je nužno i samo ako se svrha obrade opravdano ne bi mogla postići drugim sredstvima. Po onome što smo saznali, izgleda da Ravnateljstvo protivno rokovima za rehabilitaciju obrađuje i dijeli okolo osobne podatke vezane uz kažnjiva djela duže nego je potrebno, odnosno zakonski propisano. Odgovarajuća potreba za dijeljenje podataka s klubovima ne postoji jer je osoba vezana sigurnosnom mjerom zabrane koju sud putem saveza dostavlja organizatoru natjecanja i distributeru ulaznica te je vrlo vjerojatno da se ovakvom spregom MUP-a i HNS-a vrši obrada osobnih podataka protivna GDPR-u.
Ako nije očito, onda je bar prilično izgledno da MUP i HNS koriste ZSNŠN kako bi samovoljno proširili krug ljudi koji ne smiju kupiti ulaznicu za neku nogometnu utakmicu. Svima koji prate domaća nogometno-navijačka zbivanja je poznata ljubav između navijača, saveza i MUP-a, tako da ne iznenađuje da svaki od njih koristi i najmanju priliku kako bi napakostio „protivniku“. Samo, jedno je kada navijači prošvercaju i upale par bengalki i dimnih pa usput naprave prekid, pjesmom ili uvredljivim transparentom „izraze svoje mišljenje“ o HNS-u i MUP-u, a drugo je kada ovo dvoje koriste državni represivni aparat kako bi „ugasili“ one koji ih prozivaju za kriminalne radnje i nepoštivanje ljudskih prava.
Zanimljivo je kako su naši zakonodavci, policija, nogometni savez i klubovi brzi i temeljiti kada treba implementirati neke preporuke EU koje idu u smjeru represije i ograničavanja prava navijača, dok nemaju volje ni namjere gotovo ništa poduzeti oko prevencije navijačkog nasilja. Da živimo u nekoj drugoj državi osim u Lijepoj našoj, vjerojatno bi se šokirali na ovakva zakonska rješenja i postupanje policije i saveza. U biti, u pravnoj državi ovakav zakon i kršenje ljudskih prava bi već bio preveniran od strane civilnih udruga i nadležnih tijela, a ovako, navijačima ne preostaje ništa drugo nego krenuti u pravnu borbu s državom, ako žele da se njihova ljudska prava poštuju.
Jurica Antun Lončar
