Rapsodija u bijelom. Najkraći i ujedno najtočniji opis sinoćnje predstave na Poljudu. 26 udaraca, 15 u okvir gola. Napadi, kontranapadi nakon oduzete lopte, puno udaraca, puno golova, a moglo ih je biti još i više. U Osijekovoj mreži.
I premda je bilo sjajno, nije bilo iznenađujuće. Samo potvrda onoga što gledamo čitavo proljeće. „Momčad se slaže od obrane prema napadu“ – izjavio je prije neki dan trofejni Hajdukov trener Zoran Vulić. I upravo tako je Joan Carrillo pristupio slaganju ove momčadi.
Još tamo od priprema u Turskoj, za neupitne „direktore“ ovog segmenta igre postavio je Dantea Stipicu i Zorana Nižića. Pri tom je ovom drugom dao i kapetansku vrpcu oko ruke. I tako iz utakmice u utakmicu, Hajdukova obrana, predvođena kapetanom Nižićem, svakog protivnika prilično uspješno lovi u ofsajd zamke. Svi, ali baš svi od Rijeke i Dinama, pa do ovih ostalih manje kvalitetnih, potroše i desetak naizgled obećavajućih situacija na napade koji završe visoko podignutom zastavicom jednog od dvojice pomoćnih sudaca. A kad posljednja četvorka zakasni, onda je tu Dante Stipica, jednako sjajan i utakmici protiv, npr. Lokomotive, kad je čitava momčad igrala loše, kao i utakmicama koje su bijeli igrali dobro ili odlično, ali konačni dojam bez njegovih obrana ne bi bio tako dobar.
Ako su Nižić i Stipica, neupitni još od Turske, Erceg i Vlašić, su taj status dobili, nakon drugog poluvremena, prve utakmice nastavka. One protiv RNK Splita, na kojoj je Hajduk uzeo samo jedan „razočaravajući“ bod. Tu utakmicu je Carrillo započeo s Niksijem i Antom na klupi, uveo ih u drugom poluvremenu, i zahvaljujući baš koprodukciji njih dvojice izvukao bod. Od tada su bijela osmica i bijela pedesetica, stalni članovi prvih 11 Carrillovog Hajduka. Nema boljeg primjera, zašto je to tako, do jučerašnje utakmice.
Prvi Hajdukov gol, Erceg u svojoj polovici, presjeca Osijekov napad, vuče kontru, lopta dolazi do Bašića i rezultat je 1:0. Četvrti Hajdukov gol, Vlašić uklizavanjem dolazi do lopte, diže se, prolazi po desnom krilu i daje loptu Ercegu na drugoj stativi, za 4:0. Futacs, Ohandza i Said su izrazito kvalitetni ofanzivci za HNL nivo, ali ni jedan od njih trojice, ne daje defanzivno ono što daju Vlašić i Erceg, koji s druge strane u ofanzivnom dijelu ne zaostaju za kokurencijom ma kako ona kvalitetna bila.
Slijedeće kadrovsko rješenje, koje smatram ključnim dogodilo se u utakmici protiv Intera iz Zaprešića.
Evo, što sam tada napisao:
„U veznom redu su dogodila jedna promjena za koju smatram, da je dobra. Naime, otkada je Savvas došao u ekipu, mjesto centralnog, zadnjeg veznog je rezervirano za njega. I uvijek je on, kad je bio na trenu, zauzimao tu poziciju. Sve do jučer. Jučer su i on i Jefferson bili na terenu, ali je zadnjeg veznog igrao Jeff, a Savvas je bi desni vezni igrač. Grk je doveden zato što je jasno da se preko Jeffa ne može kvalitetno graditi igra prema naprijed i on je u tom dijelu bolji od Jeffa, kao što bi i svaki drugi vezni igrač Hajduka mirniji u predaji lopte od Brazilca s brojem 6 na leđima. Međutim i sa Savvasom zapinje u organizaciji. S druge strane, pokazala je to i utakmica s Interom, boljeg igrača za razgadnju protivničkih napada, od Jeffa, Hajduk naprosto nema“.
Od te utakmice Jefferson igra svaku utakmicu, svih 90 minuta, a Hajduk je u 7 odigranih utakmica zabilježio 6 pobjeda i tek jedan remi.
Stipica na golu, Nižić kao zapovjednik obrane, Jeff na poziciji zadnjeg veznog, te Vlašić i Erceg kao dvojac s kojim započinje prva crta obrane, ali i dvojac koji završava mnoge napade, su postali nosivi stupovi ovog, Carillovog Hajduka.
Ali ni učinak ostalih nije zanemariv, dapače. Čitavu sezonu se priča o sjajnom ofazivnom potencijalu kojeg ovaj Hajduk ima. Evo što kažu brojke:
Ante Erceg, 13 golova i 8 asistencija, Marko Futacs 15 golova i 4 asistencije, Franck Ohandza 11 golova i 6 asistencija, Ahmed Said Said 9 golova i 6 asistencija. Pri tom je samo Erceg skupio tek nešto malo više od polovice ukupne minutaže, Said i Futacs su ispod polovice, a Ohandza nema ni trećinu. Sasvim solidan ofanzivni učinak imaju i T. Bašić, igrač koji je po mom sudu najviše napredovao ove sezone, koji je zabilježio 6 golova i 5 asistencija, Tudor sa 5 golova i 7 asistencija, Vlašić sa 3 gola i 8 asistencija, pa i Hamza Barry, te Zvone Kožulj koji su zabili i dodali po 4 puta.
Svi oni su zaslužni, da Hajduk, nakon 41 utakmicu koju je odigrao u sezoni, ima 83 gola što je lijep prosjek od 2 gola po utakmici. Hajduk je samo u prvenstvu zabio 61 gol pa je uz Rijeku i najefikasnija momčad lige.
Puno toga se drukčijeg i boljeg dogodilo Hajduku ovog proljeća. Pobjeda protiv Dinama u Maksimiru, 5 prvenstvenih pobjeda u nizu, preko 60 golova u prvenstvu (a još su preostale 4 utakmice do kraja) i treba dobro zaviriti u prošlost da bi se pronašle ovakve brojke.
Na koncu Hajduk je osvojio i 62 boda, te time izjednačio svoj najbolji bodovni učinak otkada se igra liga 10, četverokužno. Budući da su još četiri kola do kraja, za očekivati je još koji bod u „košarici“
U posljednja dva mjeseca, od Osijeka do Osijeka, od jako lošeg izdanja u Gradskom vrtu, do rapsodije u bijelom na Poljudu, Hajduk izgleda šampionski. Odlična i popuno ravnopravna utakmica protiv najbolje ekipe prvenstva, Rijeke, u kojoj su gosti na kraju bili zadovojniji s bodom. Pametna i disciplinirana predstava protiv Dinama, koja je rezultirala prvom pobjedom u Maksimiru nakon skoro devet godina. Uvjerljive i autoritativne pobjede izborene u Zaprešiću i Puli. I kao šlag na tortu, dvije „petarde“ protiv RNK Splita i Osijeka. E da, i „trica“ protiv Cibalije. Sasvim dovoljno da dojam ne kvare ni dva „mršava“ remija protiv Lokomotive s igračem manje, i protiv Slavena u otužnoj atmosferi, bez publike.
Joan Carrillo je položio „prijemni ispit“. Zajedno sa momcima na terenu, pokazao je kako izgleda kompetitivni Hajduk u HNL-u. Hajduk u posljednja dva mjeseca izgleda točno onako kako Hajduk treba izgledati, i ispod toga, u sezoni koja slijedi, se ne bi smilo ići.
Veliki je to izazov za Carrilla i momke, ali i za čitavu logistiku u klubu, predvođenu predsjednikom uprave Ivanom Kosom i sportskim direktorom Marijom Brancom.
Miće Katunarić
