Mirko Ivanovski je i službeno postao igrač Hajduka. Nakon što mu je istekao ugovor s Farmaceutima s Bilima je potpisao suradnju te je tom prilikom rekao:
Neopisiv je osjećaj potpisati za Hajduk, presretan sam što ću nositi ovaj dres i jedva čekam da krenu utakmice da mogu dati sve od sebe i pokazati da sam zaslužio povjerenje koje mi je ukazano. Znam da su u Hajduku uvijek visoka očekivanja, ali i moja su također takva, stoga se nadam da ćemo svi zajedno u sljedećoj sezoni napraviti dobre stvari.
Radi se o polivalentnom ofenzivcu, sposobnom igrati na oba krila i u špici. Rođen je 31.10.1989. u Bitoli, u Makedoniji, gdje prolazi školu Pelistera, gdje se ustaljuje kao mladi reprezentativac svoje zemlje, te još juniorske dobi upisuje nekoliko nastupa za seniorsku ekipu. Ipak, s 19 godina prelazi u Makedoniju GjP, s kojom osvaja naslov, uz 5 golova u 23 nastupa. Klub ispada iz kvalifikacija za Ligu prvaka od BATE Borisova, i onda i u ligi, iako igra dobro, doživljava krah, izbačen nakon 10. kola, jer se nisu pojavili par utakmica na terenu.
Sad već U21 reprezentativac, privukao je pozornost praške Slavije, gdje su već igrala dva Makedonca – Riste Naumov i Filip Duranski, te ga ona posuđuje na pola godine, uz mogućnost otkupa/potpisa ugovora na 3 godine. Slaviji nije išlo dobro u prvenstvu te sezone, međutim, i prvi put se nakon 18 godina nije kvalificirala za europska natjecanja. Mirko je priliku dobio više pred kraj sezone, te u 10 nastupa (4 starta) zabija 3 gola, dva u porazu od Viktorije. Notirajmo i da je tada igrao zajedno s nekadašnjim bekom Hajduka, Brazilcem Jamesom Densom. Ostvareno je ipak bilo nedovoljno za nastavak suradnje sa Slavijom te odlazi iz kluba.
Mogućnosti da ostane u Makedoniji nije bilo, spominjala se neka proba u ruskoj Alaniji, a na kraju odlazi u Poljsku, na probu u Arku iz Gdynije, tamo prolazi i Poljaci ga otkupljuju za cca 150 000 €. Nije se, međutim, pokazao rješenjem za Arku. Jalovog napada, s tek 22 gola u sezoni, ekipa Denisa Glavine i Ante Rožića na kraju ispada iz Ekstraklase. A Mirko, premda je većinu sezone nominalno, izgleda, bio prvi napadač, zabija tek 3 gola u 27 nastupa (18 startova). Prvi strijelac ekipe, Litvanac Labukas, došao je do 8… Iduće sezone, u drugoligaškoj konkurenciji, Ivanovski nije bio baš u milosti trenera i završio je u rotaciji. Prema tadašnjem mu treneru, koji nije plakao za njim kad je bio pozvan u reprezentaciju, dobro je igrao kod kuće, loše vani, i nije znao zašto, previše živčan, stalno se svađao sa sucima i dobijao nepotrebne kartone…. Pušten da traži klub na polusezoni, nije ga pronašao, i od proljeća nestaje iz kadra. U 17 nastupa (9 startova) zabio je opet tek 3 gola i jednom asistirao. U reprezentaciji mu je išlo minorno bolje, nakon što je debitirao 2010., svoj je prvi (i jedini gol) zabio baš u rujnu 2011., za 1-0 pobjedu nad Andorom… ali bar je igrao.
Na ljeto 2012. bez mnogo pompe prelazi u rumunjsku Astru, igrajući što u špici, što iza špice. Nakon početne suše, zabija hat-trick Chiajni, te asistira u toj 6-3 pobjedi, ali to je bio samo bljesak u suši i pada opet u rotaciju, pa i rezervu, ulazeći pred kraj sve više. 28 nastupa (14 startova), 5 golova, 2 asistencije i i dalje status “napadača koji ne zabija”. Kvalifikacije Europa lige opet odrađuje u rotaciji, zabija Trenčinu, te mu ekipa ispada od Maccabija iz Haife, u ligi je uspio međutim spojiti odličan niz – 6 golova i asistenciju od kolovoza do rujna, ali pada sve više na klupu, u drugi plan i u trash time. Astra je te sezone na krilima Constantina Budescua i Mariana Cristescua igrala odlično, a u špici su vjerovali više Yazaldeu (i kasnije Denisu Alibecu) nego Mirku, njegovim golovima usprkos. Na kraju dolazi do 6 golova i 2 asistencije u 17 nastupa (9 startova), lijepa statistika kad se izuzmu kasni ulasci. Astra osvaja kup – ali Mirko nije igrao, osim 3 minute, još od četvrtfinala u tom natjecanju. Privukao je, međutim, pozornost drugih klubova, rumunjskih i stranih, a na kraju seli u CFR Cluj, koji se našao, barem na papiru, u deficitu napadača.
U Cluju ga je dočekao Grégory Tadé, koji je nakon poprilično loše prethodne sezone odlučio proigrati i trpati nemilo. Mirko se tako našao u poziciji krila ili iza Tadéa, gdje je ipak bila malo gušća konkurencija, uključujući naše Filipa Jazvića i Antonia Jakoliša. Klub naknadno dovodi još par napadača uz to… 14 nastupa, 9 startova – primarno pred kraj, 2 gola i 3 asistencije i to je bilo to… CFR je bio u financijskim problemima, i izgleda da je došlo do raskida ugovora. Pisalo se da prelazi u Vardar, ali je ipak završio malo zapadnije – u Videotonu, u borbi za naslov mađarskog prvaka.
Naravno, kraj Nemanje Nikolića nije imao šanse probiti se u špicu, a krilima je ordinirao i Ádám Gyurcsó, tako da je završio na klupi primarno, uz Dinka Trebotića. Startao je tek tri puta, još 5 ušao s klupe, nešto i na lijevo krilo, zabio jednom, par puta asistirao. Nikolić odlazi na ljeto 2015. iz Videotona, što Mirka gura u prvi plan, ali priliku ne iskorištava. U kvalifikacijama Lige prvaka jedva prolaze The New Saintse i ispadaju od BATE Borisova (koji je evidentno Mirkov kriptonit), a potom i u Europa ligi od Lecha, dok u domaćoj ligi nižu poraze. Mirko zabija tek jednom i brzo gubi poziciju. 4 starta, 4 ulaza s klupe, i raskid ugovora na zimu… Sezona mu jednostavno nije bila dobra u globalu te odlazi u turskog drugoligaša Boluspor, iz donjeg doma lige, ali tamo jednostavno ne može zabiti. 10 nastupa, 7 startova, bez učinka. Prestali su i pozivi u makedonsku reprezentaciju…
U Slaven Belupo dolazi na ljeto 2016. i, kako već znamo, u potpunosti oživljava karijeru. Pod Kopićem dobija puno povjerenje, na oba krila i u špici, te u 33 nastupa zabija 10 puta, par puta i Hajduku. Prošle sezone, sve više u samoj špici, zabija ih 15 u 30 nastupa i kao da napokon ispunjava svoj potencijal. Ugovor sa Slavenom je, međutim, bio na dvije godine, i klub iz Koprivnice ostaje bez njegovih usluga i naknade za iste.
MODD
