Rečeno je jednom bilo dosta toga pametna. “Trenutno je ta članska iskaznica Hajduka i naša Prva voda, naša prva crta obrane, ona je naš prosvjedni skup. S njom dajemo podršku Hajduku i to ne Upravi, ne ni Nadzornom odboru, čak ne ni navijačima – svi su oni prolaznici – nego ideji da transparentan i pošten klub u kojemu građani mogu birati i biti birani ima smisla! Ja želim živjeti u društvu u kojem ljudi bez osobnog interesa mogu demokratski birati svoje predstavnike u vlasti, ali imati utjecaj i u svim bitnim i specijaliziranim institucijama – od one koja se brine za Marjan, do one koja se brine za kulturu, promet, škole, vrtiće, sport u ovom i svim drugim gradovima. Ovaj model s klubom njegovih članova je model kojim smo pokazali da je to moguće i koji daje rezultate! Žalosno da je on aktivan samo u nogometnom klubu, ali to je prvi bastion kojeg smo uspjeli osvojiti i treba ga zadržati i zato bi se bilo dobro uključiti i podržati ga. Članskom ili nečim drugim na koncu je svejedno!” Napisao je to u jednoj Facebook raspravi prvi tajnik Našeg Hajduka, pukom igrom slučaja i prvi čovjek ovog portala, a neki pametni ljudi su ovu riječ proširili i dalje od te rasprave, pa danas krasi i službenu stranicu Našeg Hajduka.
I zbilja je u njoj sve potrebito rečeno, stvarno je van pameti da sad dodatno idem pojašnjavati zašto je prirodno biti član Hajduka, ako si stvarni strastveni navijač tog kluba. Čak se više ni privatno ne razjašnjavan s ljudima kojima je do rasprava oko Hajduka, članstva i tako toga. Pronađem na mobitelu ovaj tekst, dam da se pročita i dobro, ako nećeš iz ovog shvatiti, ne bi ti ni deset pedagoga moglo pojasniti.
Prije koji mjesec sam pisao o tome da sad ljudi imaju dva izbora, ili marširati s Trećom armijom (koja nema nikakve veze s onim nojevskim “trećim putem”) ili lopatati govna u Louisiani. I potiho, zapravo bez velike pompe, sve više ljudi je prihvatilo to da nije za lopatanje, nego za marširanje. Nikad prije se nije došlo do 10.000 članova, bez velikih akcija, bez pompe, bez pomoći većine medija. Strah me pomisliti koje bi to bombardiranje uvijek prijateljskih javnih i privatnih medija bilo da jedan savjetnik uspije prikupiti ovoliko članstva.
A što bi rekla jedna krilatica “tek počinjemo”, tek se spremaju veće akcije i po Splitu, ako je vjerovati ekipi sa skupštine Našeg Hajduka, a do sada su se pokazali da im se može pokloniti vjera. DPH-ovi će dati svoje, sad je to već uhodana mašinerija, tko imalo prati zbivanja posljednjih godina, zna da će Mostar, Zagreb, Sinj, Zadar, Tučepi, Berlin i svi oni ostali povući koliko treba. I eto, valjda je suđeno da prvi javno napišem: miriše na novi rekord članstva.
Treća armija stupa. Pridruži se. Budi dio bile vojske koja je tu sada i za sva vrimena. Jer to je znak da nisi dio kaljuže koja nas okružuje.
Stanislav Mamić Piksi
