Kultna 22: Optimizmom kontra sivila

Sivilo vremena tjera ljude na tmurnija razmišljanja, a na papiru najčešće završi izabrano najtmurnije od svega toga. Tako mi je danas padalo na pamet pisati kako ćakule u ovakvim formama čijeg se trajanja pokojni Fidel ne bi posramio jednostavno više nemaju smisla. U jednom trenutku sam pomislio pisati i o tržištu antipsihotika i hajdučkom puku koji grinta kad se ne pojačava klub, a onda kad se pojačava to optužujući nazivaju “kupnjom vremena”. Kvragu, u jednom trenutku sam čak pomislio pisati da možda ipak ne bi bilo loše pisati da bi Igor Štimac mogao biti dobar saveznik u borbi protiv HNS-a.

Dobro, ovo posljednje ipak nisam, samo me zanimalo koliko će ljudi odmah poslati uvrede, ne čitajući ništa poslije rečenice koja ih izbije iz cipela. Uglavnom, umjesto o tmurnom, ipak ću pisati o vedrijim temama, Šibeniku i Ricu.

Šibenik je samo u siječnju nadmašio ukupan broj članova iz lanjske godine. I da je ukupan broj manji od preko 500, koliko imaju, bilo bi to impresivno. Ovako je samo za duboki naklon. U gradu koji kao jedan od rijetkih ima baš uočljivu protutežu navijanju za Hajduka oni kojima je bila boja najdraža pokazali su organiziranost dostojnu ovog kluba. I mogu biti putokaz svim drugima, što se sve može kad se hoće. Bit će zanimljivo pogledati i njihove statistike mjesečnih donacija. Iako Šibenik zasigurno nije najbogatiji kraj u državi, čak mislim da bi mogli ugodno iznenaditi.

O Rici pak pišem jer mi je i on ugodno iznenađenje, jer čujem da svatko tko organizira program donacija i/ili učlanjenja želi da mu Rico dođe. Moram biti iskren i skrušeno se posuti pepelom, na samom startu priče s Ricom smatrao sam da je to glupost. Još jedna amerikanizacija. Maskota koji će s djecom urlikati “diii-feeens”. Nešto što Hajduk nije.

A onda su se dogodile dvije stvari. Prvo sam malo promislio, što zna pomoći s vremena na vrijeme, i sjetio se mladosti. Jugoslavija zasigurno nije bila amerikanizirana, ali svejedno su mi među najdražim uspomenama sjećanja na Vučka i Zagija. Dakle, maskote. Dakle, ne može se reći da su maskote puko kupljenje američkih utjecaja, danas je valjda hipsterski mnoge pojave jednostavno tako stigmatizirati.

Druga stvar je da sam bio na jednom učlanjivanju gdje je došao i Rico. I kad čovjek vidi koliko to djeci znači, dalje mu ništa ne treba, to je sve objašnjeno. Kvragu, treba priznati da sam se i sam fotografirao s Ricom i da mi je baš bilo super. Samo hrabro, Rico!

S ove dvije vedre teme ulazimo u posljednjih tjedan dana prije nastavka prvenstva. Treba se pripremiti. Produžite članstvo, kupite čipseve i pripremite se, krećemo.

Stanislav Mamić Piksi