Uvijek će postojati zločesti i zlobni ljudi. To je jednostavno tako. Da je Hajduk prvak Europe, s najstabilnijim proračunom ikada i s prvotimcima samo iz omladinskog pogona, uvijek će se naći kakav bivši policajac ili kriminalac koji će grintati na položaj Merkura u trenutku osvajanja titule i apartmane od Rilova (da jednom za sva vremena razjasnim – naravno da se radi o laži koja nema veze s istinom). Ljudi su jednostavno takvi. I mediji. Devastirani, potplaćeni, a budimo objektivni, u Hrvatskoj nažalost sportski novinari ni u bolja vremena često nisu bili najoštrije pošade u ladici, a najčešće ni najpoštenije osobe u liftovima za dvoje ljudi. Tako da što se toga tiče, halabuke oko Hajduka uvijek će biti.
Ono što bi sad smirilo histerično prezentiranu situaciju je jednostavno: dva dobra rezultata prve ekipe. Ništa drugo. Rezultat pere sve. Njih jedanaest žigosanih drži ključeve mira. Lagano već proglašeni gubitnicima, makar to zaključivati 1. rujna možda i nije pametno, imaju priliku da preokrenu neke stvari u svojoj glavi, i pokažu svima da nisu luzeri. Kojih 11 će biti tih 11 žigosanih, za to postoje osobe koje snose odgovornost izbora.
I mislite da je tako što nabijanje pritiska? Hajdemo i to jednom za sva vremena raskrinkati. Kakav prokleti pritisak? Da dobro odigraju utakmicu i za to u prosjeku budu plaćeni 10 tisuća eura mjesečno minimalno? Gospodo moja, nije vam to nikakva odgovornost. Odgovornost je kad za 5.000 kuna mjesečno radiš sigurnosne protokole za 500 ljudi u firmi. Kad radiš u kiosku za 3.000 kuna s kojima moraš prehraniti obitelj, to je odgovornost. Je, nije lako igrati za Hajduk, ali ne pričajte mi o odgovornosti u ovakoj državi. Besmisleno je, besmisleno.
Ukratko, to je to. Danas je Koprivnica. Jedanaest žigosanih. Hajduk. Navijači. Treba pobjeda. A onda ćemo lako sljedeći tjedan o svemu i svačemu što treba.
Stanislav Mamić Piksi
