Kao djetetu uvijek sam se čudio zašto je onom kraljeviću bila potrebna cipela da skonta tko je Pepeljuga. Pa jesi li ti pijan, nadrogiran, slijep ili retardiran kad bez cipele ne prepoznaješ djevojku s kojom si plesao!? Prošle su godine i hajde, shvatio sam kako kod ovakvih stvari moraš pustiti neke kreativne slobode, bitna je dubinska poruka i sve to tako smišljeno da opravda lobotomiranog princa.
Danas već ne treba biti baš nešto previše ufuran u bajke, ako ste navijač Hajduka, da na trenutak pomislite kako ste u priči o Pepeljugi. Djevojka davno zagubljena na jednom plesu odjednom je iznikla pred nama, kao kakav Feniks izdignuta iz pepela. Dišpetožna, uz sve to. Ni ne treba nam ona cipleica da vidimo da je ta djevojka koju smo tražili sada već pred nama.
Čak i kad se ostavi po strani ova pomalo patetična alegorija, teško se oteti dojmu da je ovaj zimski prijelazni rok odrađeno ono što se godinama čekalo, kad su hajdukovi navijači u pitanju. Dovedena su ciljana pojačanja, dakle ne moguća pojačanja, talenti, iskoristivi igrači, rotacijski igrači i krtice za sve, koje igraju libera, desnog beka, a zaigrat će i u napadu ako ga se pita. Iako je i posljednjih nekoliko godina Hajduk po tom pitanju radio na način da ne gomila igrače bez ikakvog plana i potrebe (što je u prošlosti bila jasna klupska politika), činjenica je da su do sada (zbog poslovne odgovornosti i realne financijske limitiranosti) na tom polju (iako planski popunjeni) dovođeni prilično limitirani igrači. Ovaj zimski prijelazni rok prvi je nakon veoma dugog vremena u kojem (što zahvaljujući odgovornom poslovanju, što zahvaljujući unosnim transferima) Hajduk može uz jasnu analizu što mu treba i nedostaje, potencijalnim pojačanjima nešto opipljivije i ponuditi. Dovedeni su tako igrači na ona mjesta koja su najslabija u ekipi i to igrači koji odmah na prvu daju naznake da će biti pojačanja. Lijevo krilo, lijevi bek, središnji vezni, sve igrači koji su ili bili reprezentativci ili su taj kalibar.
Po prvi put otkad je projekta narodnog kluba Hajduk je bio glavni igrač na mercatu kad su hrvatski klubovi u pitanju. Klub je baš ulagao, plaćao odštete, nabavio najskupljeg igrača u rosteru uopće, a sve to uz uštedu novca. Naime, odšteta Ante Ercega pokriva sve ove razlike nastale s novim igračima i odštetama.
Možda i najbitnije na kraju, jer igrači sami po sebi ne znače ništa: sve to na terenu izgleda dobro. Kopić je uspio posložiti momčad da djeluje ozbiljno i zrelo, bar tako izgleda u ove prve dvije utakmice u Turskoj, a tako je i okončala jesenski dio prvenstva. Na pripremama se to potvrdilo protiv protivnika koji nisu za bacati.
Ukratko, kad će taj nastavak lige više, da vidimo hoće li Pepeljuga zaplesati svoj veliki ples.
