Hugo Almeida je veliko ime, tu nema sumnje. Što se drugo može reći o igraču s toliko iskustva, nastupa na toliko bitnih prvenstava, polufinalu Eura 2012, šesnaestini finala SP 2010, asistirao u polufinalu Kupa UEFA, s iskustvom Lige Prvaka… Koliko je veliko ime, toliko je, možda, upitna forma u kojoj je bio zadnjih godina. To je svima jasno. Ipak, radi toga tko je i što je sve doživio, posvetit ću njemu ipak detaljniju retrospektivu karijere, podijeljenu, humano, na dva dijela…
Puno mu je ime Hugo Miguel Pereira de Almeida i rođen je 23.5.1984. u mjestu Figueira da Foz u Portugalu, blizu Coimbre. Napadač je, prava špica, sa svojih 1.91m visine. Trenirati je počeo u manjem gradskom klubu zvanom Buarcos, “kvartovskom” čak, ali s 12 godina prelazi u akademiju poznatijeg Navala. Naval je bio tad nadobudni trećeligaš koji je ubrzo izborio i drugu ligu. Taman je u to doba, sa 16 godina, Hugo, kao U15 reprezentativac, skautiran i doveden u veliki Porto. Prema nekim intervjuima, Naval mu je i dalje pri srcu, te je tužan oko razvoja situacije s njim – nakon što je 6 sezona bio prvoligaš, Naval je u slobodnom padu, te se nalazi na najnižim razinama portugalskog nogometa, uz prazan prvoligaški stadion… No, da se vratimo na bitnije, Hugo, zabija sve više i više. Već kao ulazni junior debitira za B ekipu u drugoj ligi, a kao izlazni je u potpunosti priključen njoj, što je uzvratio s fantastičnih 16 golova u 15 utakmica i debijem za prvu ekipu u kupu. Trpa i za U19 reprezentaciju, te mu je na polusezoni dogovorena posudba u Leiriu, gdje u 13 ligaških nastupa zabija triput. Prilagodba na prvoligaški nogomet nije išla toliko glatko. Debitirao je početkom sezone 03/04 i u ligi za Porto, protiv Benfice, ali do veće minutaže u ekipi koja će tada osvojiti i Ligu prvaka, nije mogao doći, te opet završava u Leiriji. Vjerojatno na krilima igara u mladoj reprezentaciji, dobiva poziv za A reprezentaciju i debitira u 1-1 remiju s Engleskom. U Leiriji igra, ipak, češće, ali toliko često i ne zabija, 2 gola u 15 nastupa. Sezona 04/05 opet nije bila prekretnica za mladog igrača. Dok je kao U21 reprezentativac trpao, u Portu je bio daleko od prvih 11 – tu su ipak ordinirali Quaresma, Benni McCarthy, Derlei… i tek je 3 puta ušao s klupe. Nova posudba se nametnula kao rješenje – Boavista ovaj put, za koju zabija triput u 16 nastupa.
Sezona 2005/06 je ipak bila svojevrsna prekretnica, jer se napokon probio u rotaciju u Portu, iako je došao Lisandro López i vratio se Hélder Postiga. Zabija već, ušavši s klupe, u 2. kolu, i to kome drugome do svom bivšem klubu Navalu, svježe promoviranom među “elitu”. Zabija odmah i na idućoj utakmici, skuplja i asistencije, te dobiva prilike i u skupini Lige prvaka. Upravo je tamo napravio jedan od poteza koji će mu obilježiti karijeru – zabio fantastičan gol s ogromne udaljenosti u utakmici protiv milanskog Intera 1.11.2005. godine.
Ipak, Porto je tu utakmicu izgubio, a Hugo, kao da nakon toga više nije mogao zabiti, redovitim ulascima s klupe usprkos, ne zabija sve do kraja ožujka. Sposobnostima usprkos, nije se činilo možda tada da je igrač kakvog Porto treba. Uz još jedan “poticajni” poziv za A reprezentaciju, odlazi potom na posudbu u Werder iz Bremena. U rotaciji u njemačkom klubu nastupa 28 puta (11 startova), i zabija 5 puta, i to na prve dvije utakmice, protiv Hannovera 96 i Bayera iz Leverkusena. Skuplja i određen broj asistencija. Za tu ekipu iz vrha Bundeslige igra i u Kupu UEFA – i zabija 4 puta u 8 nastupa, uključujući polufinalni poraz od Espanyola.
Porto je u međuvremenu doveo Ernesta Fariasa (i, za klupu, Edgara) i Almeida više nije tamo imao što raditi. Werder, kojem je otišao Miroslav Klose, je ponudio oko 3.5 milijuna eura za njega i našao se prvi put u karijeri, s 23 godine, s gotovo osiguranim mjestom u prvih 11 ozbiljne momčadi – a Werder, s vrha Bundeslige, je to svakako bio. Sezonu 07/08 su mu donekle poremetile i ozljedice, ali Almeida, jako brz za visinu, te iznimnog šuta, je ispunio očekivanja. Možda i najkonstantnije pucačke forme u karijeri, u 23 nastupa u ligi je zabio 11 puta, uz 2 asistencije. Učvrstio se i u portugalskoj reprezentaciji, te svoj prvijenac zabio u gostujućoj pobjedi protiv Azerbajdžana, tijekom kvalifikacija za Euro 2008. U kvalifikacijama za Ligu prvaka zabio je gol i dva puta asistirao u utakmicama protiv Dinama, čemu je pridodao još dva gola (Olympiakosu i Laziju), te, kasnije, još jedan gol u Kupu UEFA, Bragi.
Portugal je izborio Euro 2008. i Hugo se našao na popisu – ali, kako su Nuno Gomes i Hélder Postiga bili ispred njega, tek je dvaput ušao s klupe na svom prvom velikom reprezentativnom prvenstvu.
Sezona 2008/09 je za njega vjerojatno bila i pomalo frustrirajuća i odlična. Sitne su ga ozljedice s bolesti svako malo udaljavale s terena, te nije dugo, dugo ušao u golgetersku formu. U prvih 28 kola tek je 4 puta zabio i asistirao. Pola je utakmica skupine Lige prvaka morao propustiti, ali je u 3 koje je igrao zabio dvaput (Panathinaikosu i Anorthosisu). Kako je dolazio finiš sezone, međutim, forma mu se dizala. Zadnjih 5 nastupa u ligi zabio je 5 golova, a Werder je, nakon ispadanja iz Lige prvaka, dogurao sve do finala Kupa UEFA. Prošli su AC Milan, Saint-Étienne, Udinese i HSV, u što je Almeida utkao gol i 3 asistencije, ali u finalu nije mogao igrati – zbog žutih kartona i Werder je izgubio od Šahtara iz Donjecka. Za utjehu, iako nije zabio gol u polufinalu i finalu, njemu i Werderu je ostao njemački kup koji su osvojili protiv Bayera 10 dana kasnije.
Sezona 2009/10 mu je bila u određenom padu. Werder je otkupio Claudia Pizarra koji se već nametnuo kao puno učinkovitija špica sezonu ranije. Nije mu pomogla ni upala slijepog crijeva samim početkom sezone. Spao je na rotaciju i u 26 nastupa tek pola započeo u prvih 11, a statistika je to pratila – tek 7 golova. I u Europa ligi se našao na klupi, ali u šest nastupa triput zabija i dvaput asistira.
Za utjehu, puno mu je bolje išlo u reprezentaciji, gdje je u 7 nastupa tijekom sezone zabio 6 puta čak, uključujući gol u 7-0 iživljavanju nad Sjevernom Korejom na SP 2010. Nastupio je i u utakmici sa Španjolskom u osmini finala, ali Portugal gubi 1-0.
Lagano mu je dolazio kraj i životu u Bremenu. Zadnja polusezona u Werderu mu je počela dobro. Nakon pristojnih 6 golova u prvih 12 nastupa, u trinaestom, zadnjem, protiv St. Paulija zabija hat-trick i dobiva crveni karton radi laktarenja protivničkog igrača… Kazna je bila rigorozna i do kraja polusezone više ne igra. Svakako pamtljiv način za završiti svoj možda i najuspješniji životni period.
Vrijeme je bilo sa selidbu – te završava u Beşiktaşu u transferu vrijednom oko 2 milijuna eura.
Tu ćemo napraviti pauzu, da se ipak odmorite od svog ovog teksta. Kao što možete vidjeti, međutim, i na vrhuncu karijere su njegove pozitivne strane, koliko god bile izražene, dolazile u konflikt s njegovim negativnim stranama…
nastavlja se…
MODD
