Nogometnom klubu Zagreb nije produžena koncesija za stadion u Kranjčevićevoj ulici. Digla se kuka i motika, kako je moguće da klub s takvom tradicijom i uspjesima mora biti “izbačen” iz svog doma?
Pitanje stadiona u “ulici Pjesnika” ima širu dimenziju te se veže i za (par tramvajskih stanica udaljenu) Veslačku ulicu, gdje se nalazi nogometni kamp Zagrebaša. Naime, cijelu problematiku stadiona i “izbacivanje” kluba veže se za tradiciju. Tradicija od skoro sto godina igranja, ma da sportski almanasi kontradiktorno definiraju povijest kluba i njegovog pravog godišta.
Klub je koristio gradsku imovinu i nije njome upravljao adekvatno; dugovi za režije su rasli i na temelju čega bi trebao Zagreb ostati u Kranjčevićevoj ulici? Sentimenta? Tradicije?
Na čelu Pjesnika je osoba koja u NK Zagrebu ima ulogu predsjednika, trenera, izbacivača, oca, glasnogovornika i domara, te je u svom skoro petnaestogodišnjem mandatu uspjela uništiti klub i popišati se na tradiciju; skoro na jednak način kao i na “bliskom istoku”, u Maksimirskoj 128.
Fizički okršaji s delegatima, igračima, navijačima, neplaćanje dugova, mijenjanje boja kluba, novi grb i financijske malverzacije obilježili su povijest Zagrebaša nakon osvajanja titule 2002. Navijačka baza NK Zagreba je premala i prepitoma, a njegova tada navijačka skupina bavila se ideološkim pozicioniranjem, a ne stanjem u klubu te su na kraju od kluba ruke digli baš svi. No ovdje zaista nije toliko ni bitan NK Zagreb koliko je važno pitanje budućnosti stadiona.
Što s Kranjčevićevom? Dosad su i Rudeš i Lokomotiva plaćali za igranje utakmica. No scenarij u kojem oni dobivaju derutni stadion je besmislen. Rudeš je godinama ulagao u vlastiti stadion i jeftinije mu je dati se u dodatna ulaganja zahvaljujuć kojima bi mogao u svom domu nastupati. S druge strane, Lokomotiva se može jednostavno vratiti u svoje prirodno okruženje Maksimira gdje su ionako svoj na svome.
Na kraju postavimo pitanje; mora li zaista tamo biti stadion? Naravno da ne mora – i ne treba za onih trideset vjernih posjetitelja. No ne mora se nužno ni kompletno zemljište pretvoriti u orgije građevinske mafije, kako se u medijima već najavljuje skoro dvadeset godina. Dovoljno ga je iskoristiti za javne sadržaje koje bi stanovnici Trešnjevke sigurno mogli svrsishodnije i pametnije iskoristiti, a to naravno ovisi i o političkoj volji gradske vlasti koja trenutno muku muči s ideološko-povijesnim problemima, a ne stvarnim stanjem stvari.
Naravno, dugovi rastu i za kamp u Veslačkoj. Do kad će se ignorirati financijska nonšalanacija i po tom pitanju upravo od istog kluba? Ako NK Zagreb nije u stanju plaćati troškove održavanja, neka jednostavno zatraži drugu lokaciju. Čist račun, duga ljubav. Pogotovo “čist račun” u kampu na obali Save koji je skoro duplo preplaćen te dovršen javnim novcem, upravo od strane građevinske firme današnjeg predsjednika, oca, trenera i “street fightera” NK Zagreba.
Istovremeno dok traje sapunica oko muljaže i pokušaja preplaćivanja budućeg kampa reprezentacije na Sveticama, zbog čega jednostavno ne bi HNS ušao u kamp u Veslačkoj gdje je već reprezentacija trenirala, te već danas imao osiguran mir i tišinu uz Savski nasip za pripremu nacionalnih vrsta?
Mihael Polovanec