Davorin Olivari, vjerojatno preko svoje gospođe zaposlene u HNS-u, “ekskluzivno” u današnjim Sportskim novostima donosi saznanja da Savez vjerojatno odustaje od kampa na Sveticama.
Što reći? Na prvu loptu, sjajna vijest. Cijeli projekt kampa bio je organiziran u kontroverznim uvjetima, a u glavnim ulogama bili su zagrebački šerif Milan Bandić, Crkva na čelu s Josipom Bozanićem i naravno, Zdravko Mamić (zar zaista itko vjeruje u veću sposobnost Davora Šukera od njegovog poznavanja numizmatike?).
Prvo su riješeni zemljišno-pravni odnosi oko Svetica između Grada Zagreba i Kaptola na način da se zemljište kompenziralo za neko drugo zemljište. Pod kojim uvjetima, te koja je strana u političko-klerikalnoj zavrzlami prošla bolje – nepoznato. Naravno, mešetarenje javnim zemljištem je već duže vrijeme kao ‘dobar dan’ u Zagrebu.
Nakon toga su deložirani atletičari, tenisači i rekreativci s ledine na Sveticama. Šikara i drač su rasli, a od kampa u zadnje tri godine ni štrc-mrc. Novim mandatom zagrebačkog šerifa, pokušalo se na zadnjoj gradskoj skupštini ispod radara progurati aneks prvotnog ugovora vrijednog 90 milijuna kuna, gdje bi se izbjegla obaveza gradnje dvorane za atletiku jer HNS po običaju nema novaca, a odgovornost se prebacuje na fantomsku firmu Svetice Sport u vlasništvu Hrvatskog nogometnog saveza.
https://nogometplus.net/index.php/domaci_nogomet/javni-novac-svetice-privatnih-interesa/
Danas eto dobivamo signale da se od kampa generalno odustaje. Zemljište razjebali, javni interes rastjerali, a sad se povlače jer eto novaca nema. Osim za pizdarije. Nije bilo novaca ni za kamp u Tuheljskim Toplicama kojeg su pompozno najavljivali. Nema novca ni za bazičnu infrastrukturu koja nedostaje u cijeloj državi. Novca nema za nogomet, ali ima za njih.
Uz političko-pravosudni blagoslov državnih institucija tako smo, barem ako je vjerovati signalima neslužbenih glasnogovornika Saveza, još jednom svjedoci nepotrebnog uzurpiranja javnog prostora i imaginarnog delanja, na štetu građana. Ostaje pitanje hoće li Savez zaista, kako se i (neslužbeno) najavljuje, umjesto u kamp, napokon početi ulagati u ono što je nogometu u ovoj državi najpotrebnije. To su naravno adekvatno opremljeni nogometni tereni diljem države, nešto bez čega (uz kvalitetnu struku) nema prave budućnosti za razvoj ovog sporta na zdravim i neuništivim temeljima.
Tek nastavno na to, te tek ukoliko taj potez donese očekivane i priželjkivane rezultate – u vidu decentraliziranije koncentracije nogometne igračke i stručne kvalitete (o krucijalno potrebnim kadrovskim promjenama da ne počinjemo), Savez i država mogu početi razmišljati o onome čime ovih dana izravno i neizravno maltretiraju građane. Upravo zato je teško vjerovati da će, dok traje agresivna kampanja #sagraditestadione, Savez odustati od megalomanskih ideja, koje veze nemaju s hijerarhijskom potrebom hrvatskog nogometa. Jer dok se svi prave blesavi, il’ su već uspjeli zaboraviti da je država ne tako davno #sagradiladvorane, koje danas zjape prazne i uglavnom propadaju, naši novci se bacaju na kvazi megalomanske i (trenutno) potpuno nepotrebne projekte, dok svi sportovi u državi, kao i interes za istima – kopne.
Razlog tome nikako nije infrastruktura, već nešto puno problematičnije i dublje.
Mihael Polovanec