Search
Close this search box.

Dvadeset i pet godina od povijesnog uspjeha 'Diva iz predgrađa'

Screenshot/You Tube/Inter Zaprešić

Inker. Ta je tvrtka svoju slavu stekla ne samo zbog kupaonskog asortimana već i nogometnog kluba kojeg su sponzorirali. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku općina Zaprešić tek je dvadeset i treća po veličini u Hrvatskoj, s malo više od dvadeset i pet tisuća ljudi. U gradu osim kuglanja ne postoji neka velika sportska tradicija, no posljednjih trideset godina svoju priču gradi „Div iz predgrađa“. Klub koji je prije „sanitarnih imena“ nosio nazive Sava i Jelačić, a nakon prestanka sponzorstva samo malkice promijenio naziv imena u današnji Inter. Od početka HNL-a pa dosad zaprešićki Inter odigrao je sedamnaest sezona što je sam po sebi veliki uspjeh, s obzirom na malu sredinu iz koje dolazi. Najveći uspjesi kluba sigurno su osvajanje Kupa, 23. lipnja 1992. i drugo mjesto u sezoni 2004/05 za koje mnogi nogometni kibiceri i zaljubljenici s velikom sigurnošću tvrde da bi bilo i prvo da Luka Modrić nije na zimu vraćen s posudbe natrag u Dinamo. Drugo mjesto kao veličanstven uspjeh, ali ne može se usporediti s onim što se dogodilo prije dvadeset i pet godina kada je režimski klub nakaradnog imena HAŠK Građanski, protiv kojeg su „zaprešićanci“ bili potpuni outsideri, u Maksimiru morao gledati potpuno zasluženo slavlje „malog“ Inkera. U prvoj utakmici tjedan dana ranije u Zaprešiću rezultat bio je 1:1, za Dinamo Adžić, a za Inker Živković. U drugoj utakmici Inker pobjeđuje golom Damira Kasumovića te tim činom ulazi u povijest kao prvi osvajač Kupa u Hrvatskoj. https://www.youtube.com/watch?v=dZ1radUeLk0 Do ’97. godine u mladoj ligi Inker je bio stabilan prvoligaš osokoljen osvajanjem Kupa no bez dugoročne vizije i plana što na kraju donosi ispadanje prvo u drugu, a zatim 1999. dolazi do samoga dna – zadnjeg mjesta u trećoj ligi. Ipak te sezone spašava glavu i od tog trena kreće proces stabilizacije kluba. 2001. godine vraća se u drugu, a u sezoni 2003/04 i u prvu ligu. Sredinom prošlog desetljeća dolazi do intenzivne suradnje s Dinamom, koji umjesto sesvetske Croatije svoje najbolje igrače šalje u Inker kao dio dogovora Zdravka Mamića i Branka Laljka, koji skoro dvadeset godina vodi klub. Od bulumente imena koja su se privremeno nastanila iz Maksimira u Zaprešiću – Eduardo, Ćorluka, Modrić i Lovren – svakako su najzvučnija od onih koja su nosila žuti dres. Zahvaljujući posudbama, Inker osim povratka u prvu ligu dolazi i u borbu za naslov pod vodstvom Srećka Bogdana na klupi, no kao posljedica toga dolazi i do nestabilnosti sportske politike koja mahom ovisi o dobroj volji kluba iz Maksimira, a sam Inter u tom nema nikakve financijske koristi osim što služi inkubator za razvoj maksimirskih „čućeka“. Nakon što je Dinamo u sezoni 2007/08 odlučio od Lokomotive napraviti svoju drugu momčad, u kojoj bi imao potpunu kontrolu na svim razinama, sportska politika Intera morala je napraviti zaokret i usmjeriti znanje i energiju u stvaranje, odnosno dovođenje „jeftino, prodaj skupo“ sistema poslovanja. Grad Zaprešić sa svojim davanjima za nogomet nije mogao bitnije pomoći u održavanju prvoligaša, a sponzorski se dogodio dvosjekli mač jer Zaprešić, za razliku od primjerice koprivničkog Slavena, nema gospodarskog giganta poput Podravke iza sebe, dok s druge strane blizina Zagreba i velikih sportskih klubova povuče potencijalne sponzore prema klubovima koji imaju daleko veći marketinški potencijal. Uslijed takvih okolnosti sportska politika kluba okrenula se igračima iz zemalja bivše Jugoslavije, zagrebačkih niželigaških klubova i odbačenim igračima iz klubova prve lige. Uzimajući sve faktore u obzir (mala sredina, mali broj navijača, manjak sponzora) za održavanje prvoligaškog statusa trebalo je dosta truda, a transferna politika (uspoređujući i s puno većim HNL klubovima) pokazala se odličnom što je doprinijelo kontinuitetu nastupanja u prvoj ligi. Delač u Chelsea, Trajkovski u Waregem, Balić u Kryvbas, Mlinar u Udinese, Nesterovski i Posavec u Palermo – za zaprešićke žute velik su doprinos dobrom poslovanju kluba. U svim ovim godinama, od Kupa pa do danas, jedino ostaje žal što nije došlo do veće popularizacije „Diva iz predgrađa“; makar u nekom širom prostoru Zagorja i zapadnog Zagreba kojem Zaprešić gravitira što bi zasigurno rezultiralo i većim interesom, a samim time i demokratizaciji kluba koji je zasad i dalje u svim segmentima privatan klub obitelji Laljak i uskog interesnog kruga ljudi s lokalne političke scene. >> Zašto nema demokracije u Interu iz Zaprešića? Veseli što se za razliku od nekih drugih klubova koji su niželigaši ili ugašeni; ili doživjeli potpunu amaterizaciju nakon kratkoročnih uspjeha, dvadeset i pet godina nakon Kupa zaprešićki Inter i više nego dobro drži na hrvatskoj nogometnoj sceni i jedino što im se može poželjeti jest da ne čekaju još dvadeset i pet godina do novog trofeja i demokratizacije unutar klupskih struktura.

Goran Đulić

]]>

Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter