Hajduk je sa gostovanja u Zaprešiću donio sva tri boda. Prvi je to trobod sa gostovanja u 2017., a drugi Carrillov otkada je sjeo na klupu Hajduka.
Bijeli, odnosno „maskirno sivi“ su otvorili utakmicu sa dva kastrofalno loše branjena kornera. Kod prvog su nekako preživjeli, ali je nakon drugog kornera, na semaforu pisalo: Inter Zaprešić – HNK Hajduk 1:0. Još dva puta su igrači „diva iz predgrađa“ opasno zaprijetili iz prekida i to bi bilo, više manje sve što je Toplakova družina pokazala jučer u igri prema naprijed.
Ostatak utakmice dominirao je Hajduk i to igrom koja je dosta nalikovala igri koju su Splićani pružili protiv Rijeke na Poljudu, prije dvadeset dana. Ovaj, Carrillov Hajduk još uvijek jako teško dolazi do prilika kroz igru koja počinje od stopera, pa dalje preko vezne linije, do posljednje trećine terena i prednjeg trojca. Kako to ne funkcionira, opcija B je pressing. Pokušati što prije osvojiti loptu, još tamo u suparničkoj polovici. Uzeti ničiju loptu. Bjesomučnom trkom natjerati protivnika na pogrešku.
Taj plan B, zasad radi po sistemu toplo – hladno. Protiv Rijeke je bilo dobro, pa protiv Lokomotive nije, a jučer protiv Intera opet dobro. Ofanzivni plan nije bitno drukčiji nego što je bio kod Pušnika. Nekako, bilo kako, dovući loptu do prednjeg trojca, a onda oni što naprave. Jedina, zasad vidljiva razlika je u defanzivnom dijelu. Naime, Pušnik je stalno pričao o pressingu, ali ga nismo uspjeli vidjeti, a kod Carrilla se ipak vidi. I to je jedino što ova ekipa radi kolektivno, kao momčad. To i ofsajd zamke, koje se pokazuju kao prilično dobro defanzivno Hajdukovo oružje, ma što god netko mislio o tome.
Ofanzivni dio igre? Nakon brzog oduzimanja, lopta je često dolazila do Ercega i Vlašića, koji su bili izuzetno raspoloženi za igru. Posebno Vlašić, na desnom krilu. Bilo je pomalo i tužno gledati nekadašnjeg reprezentativaca Hrvatske, Hrvoja Čalu, kako baš ništa ne može mladom Hajdukovom napadaču. Prolazio je Niksi pored njega kad je htio i kako je htio. Previše je obrana Intera curila po bokovim, da ne bi kapitulirala. Pa ipak, iako su Vlašić i Erceg, prolazili po krilu i pravili najviše problema protivničkoj obrani, izjednačujući gol je pao, nakon koprodukcije, veznih igrača, Savvasa, koji je fino ušao prazan prostor i centrirao s desne strane i strijelca Tome Bašića, također ušao u šesnaesterac iz drugog plana.
U veznom redu su dogodila jedna promjena za koju smatram, da je dobra. Naime, otkada je Savvas došao u ekipu, mjesto centralnog, zadnjeg veznog je rezervirano za njega. I uvijek je on, kad je bio na trenu, zauzimao tu poziciju. Sve do jučer. Jučer su i on i Jefferson bili na terenu, ali je zadnjeg veznog igrao Jeff, a Savvas je bio desni vezni igrač. Grk je doveden zato što je jasno da se preko Jeffa ne može kvalitetno graditi igra prema naprijed i on je u tom dijelu bolji od Jeffa, kao što bi i svaki drugi vezni igrač Hajduka mirniji u predaji lopte od Brazilca s brojem 6 na leđima. Međutim i sa Savvasom zapinje u organizaciji. S druge strane, pokazala je to i utakmica s Interom, boljeg igrača za razgadnju protivničkih napada, od Jeffa, Hajduk naprosto nema.
Hajduk je prelomio utakmicu u drugom poluvremenu. Mnogi ističu kao ključni detalj, isključenje Mazalovića, ali Inter nije ništa drukčije igrao ni kad je bilo 11 protiv 11. Toliko je Hajduk pritiskao da se Inter mogao „provući“ samo uz veliku dozu sreće, koju ovom prilikom ipak nisu imali. Za pobjedu je zabio Nižić, nakon centaršuta Tudora. Za potvrdu iste, Ohandza nakon dodavanja Ercega. Iako je Nižićev gol „de facto“ odlučio pobjednika, za Hajduk je jednako važno što je zabio i Ohandza. Naime, Kamerunac je do sada u Hajduku bio ili ozlijeđen ili Mesija, spasioc. Ovo proljeće međutim, Ohandza je zdrav, prošao je zimske pripreme, a sjedi na klupi. U Futacsu i Saidu ima ozbiljnu konkurenciju i morat će Frane Zolja „dobro zapet“ ako želi mjesto u prvih 11. Zato je dobro da je zabio nakon dugo vremena, jer čast svima, ali s Ohandzom u formi, Hajduk djeluje najopasnije.
Ukupno gledano, Hajduk je odigrao dobru utakmicu i uzeo tri boda u gostima. Ništa više od toga, ali bome, i ništa manje. Puni ulov i pri tom i dobar dojam – prvi put ovog proljeća i prvi put i otkad je Carrillo trener.
Miće Katunarić
