Nastupom u utakmici 22. kola 1. ŽNL NSŽSD između njegovog Jadrana i Mosora iz Žrnovnice Danijel Džoja je postao igrač s najviše nastupa u povijesti 50-godišnjeg kluba iz Tučepi.
Bio je to Džoji 377. nastup na službenoj utakmici Jadrana, 355. u prvenstvu dok je 22 utakmice odigrao u kupu. Tako je nadmašio legendarnog kapetana Jadrana Juru Bušelića koji je od 1980. do 1997. godine nastupio na 376 službenih utakmica.
Džojina priča je još vrijednija kad znamo da je kao izbjeglica iz Donje Borovice (Bosna, Općina Vareš), prošavši sve muke koje izbjeglički put nosi, i izgubivši oca koji je ostao braniti rodno mjesto, došao na Makarsku rivijeru krajem 1993. godine, te se prvo smjestio u Baškoj Vodi da bi poslije selio po cijeloj rivijeri, a danas živi u Makarskoj.
U Baškoj Vodi je napravio i prve prave nogometne korake gdje je odmah po dolasku, kao 10-godišnjak počeo trenirati u NK Urania Baška Voda, najviše pod vodstvom Šime Kolovrata. Da će od njega postati nogometaš bilo je jasno na prvi pogled jer je iz svoje Borovice donio ono najbitnije za ovu priču, ljubav za “balunom” koju je stekao igrajući s prijateljima nogomet na ledini pokraj kuće, dok su golove pravili od kamenja.
U Uraniji je Džoja prošao sve uzrasne kategorije, iako je većinu vremena živo u 20 kilometara udaljenoj Podgori i odlazivši u školu i na trening u Bašku Vodu svaki dan dva puta prolazio kraj Slatine, igrališta kluba u čiju se povijest upisao zlatnim slovima.
U Jadran je Džoja došao “tek” s 19 godina, početkom 2002.. U prvoj utakmici je odmah igrao od prve minuta, bilo je to 10. ožujka 2002., a Jadran je u Tučepima pobijedio Krilnika s 2:1.
Nitko nije mogao ni slutiti da će 16 godina poslije Džoja postati klupski rekorder, pogotovo jer je tada Jadran bio na samom dnu, posljednji na tablici u najnižoj mogućoj ligi (5 godina prije Jadran je igrao 2. HNL.), a Džoja je igrama pokazao da mu je mjesto u višem rangu. Ponude su stizale od “lokalnih” suparnika Zmaja iz Makarske i matične Uranie, koji su se tada nalazili u 3. HNL.
Ipak, u Jadranu dolazi do promjene prvog od 7 predsjednika i prvog od 12 trenera koliko ih je u 16 godina Džoja “preživio”, te se slaže ekipa za ulazak u viši rang, a kojoj će biti “dio kralježnice”, te zbog toga ostaje u Tučepima.
Zacrtano – ostvareno, Jadran se pod vodstvom Anđelka Kujundžića na klupi prošetao 2. ŽNL i ostvario plasman u viši rang, a Džoji ta sezona ostaje još više upamćena jer je te godine služio vojni rok zbog čega je vikendom “bježao” kako bi odigrao utakmicu.
Jadran je poslije mirno plovio u 4. rangu natjecanja, a Džoja iz sezone u sezonu postajao igrač bez kojeg se ne može zamisliti ekipa Jadrana i tako postajao “najomiljeniji Bosanac” u Tučepima.
Formiranjem 4. HNL jug u sezoni 2006/07 Jadran se ponovno našao u zadnjem rangu natjecanja, iako je sezonu prije završio na 10. mjestu u konkurenciji 19 klubova. Al pod vodstvom Miljenka Ševelja Jadran se brzo vraća u rang više i postaje član 4. HNL jug, a u svoj drugi trofej u karijeri Džoja je ugradio 20 nastupa u 20 kola.
U vrlo jakoj 4. HNL jug, u vrijeme kad je kretao uzrast danas propalog Žužulovog projekta s RNK Splitom Jadran nije uspio izboriti ostanak, već se ekspresno vratio u županijski rang iz kojeg se nakon dvije godine ponovno vratio u 4. rang gdje se nalazi i sada.
Sve te godine Džoja je bio okosnica Jadranove momčadi te je iz sezone u sezonu bio igrač s najviše nastupa, a svojim pristupom, željom i ljubavlju za Jadranom i nogometom postao je poznat po svim niželigaškim igralištima Dalmacije.
Osim dva trofeja koja je podigao kao igrač Jadrana, Džoja je sudjelovao i u postizanju europskog rekorda u broju minuta bez primljenog pogotka, kojeg je Jadran postavio prije dvije godine.
>> Jadran iz Tučepa postavio europski rekord u broju minuta bez primljenog gola
Kao obrambeni igrač, nije se često nalazio u prilikama za postizanje pogodaka, ali se ipak 5 puta uspio upisati u listu strijelaca.
Iako će za koji dan napuniti 35 godina, i usprkos obvezama zbog posla i obitelji nadamo se da će Džoja i sljedeće sezone nositi dres Jadrana i uskoro uhvatiti okruglih 400 nastupa, a onda može u zasluženu nogometnu mirovinu.
Č.Š.
