U utakmici 5. kola Hrvatski Telekom Prve lige Hajduk je pobijedio Slaven Belupo na način da je slomio otpor Farmaceuta u točno 13 minuta.
Čitavo prvo poluvrijeme i prvih pet minuta nastavka trajalo je tzv. “odmjeravanje snaga sa distance“. I Slaven i Hajduk su čekali grešku protivnika. Čak su i dočekali nešto, prvi Slaven u 15. minuti kad se nakon jedne akcije koja nije puno obećavala, Ivanovski našao u dobroj šansi, ali mu je je Karlo Letica, kojem je ovo inače bio debi, pravovremno ušao u šut. Hajduk je do svoje najveće šanse došao na način već uobičajen za Carrillovu ekipu. Radošević pravovremeno iskače iz bloka na sredini terena, krade loptu, vuče polukontru, dodaje desno Vlašiću. Uslijedio je jak i precizan šut, ali Marković brani.
Sve do 50. minute ni Slaven, a posebno ne Hajduk, nisu uspijevali kroz igru na postavljenu obranu protivnika doći do šansi. A onda je Hajduk „dao gas“. Živnili su Hajdukovi bekovi, Juranović i posebno Fomitschow, Vlašiću je prošlo nekoliko prodora zaredom. Dva slobodne udarca u „opasnoj zoni“, jedan dobar korner i na kraju akcija za gol, gdje Said odigrava na lijevo za Fomitschow, ovaj lažnjakom izbacuje suparnika i daje prizemnu loptu za Ohandzu koji zabija u 63. minuti.
Nakon toga, Slaven se otvara. što ovom Hajduku izuzetno odgovara, ali Hajduk nije uspio realizirati svoje kontranapade, pa je i Slaven, opet preko Ivanovskog imao priliku za poravnanje, ali je Letica odlučio sebi za debitantsku utakmicu u bijelom dresu pokloniti „clean sheet“.
Tako je Hajduk tek u 5. prvenstvenom kolu ove nove sezone 2017/18 uspio sačuvati mrežu netaknutom. U prethodna 4 kola Bijeli su primili „zabrinjavajućih“ 7 golova i s pravom bi se moglo postaviti pitanje: Zašto se Hajduk tako loše brani na startu sezone? Jer, pored primljenih golova gotovo na svakoj utakmici Stipica bi obranio barem još jedan zicer protivnika. Zapravo je Dinamo, koji je Hajduku zabio najviše golova, čak 3, realno najmanje stvorio „čistih“ šansi.
Kažem, realno bi se moglo postaviti pitanje, zašto je Hajdukova obrana tako propusna, kada bi se gledale samo prvenstvene utakmice. 5 utakmica, 3 pobjede, remi i poraz, gol razlika 9:7. Hajduk međutim, paralelno s prvenstvenim utakmicama igra i kvalifikacije za EL, a tu je slika bitno drukčija.
4 utakmice, 3 pobjede, 1 remi. Protiv Levskog i Brondbyja! Samo jedan primljeni gol, i šanse protvnika u 4 utakmice se mogu nabrojati na prste jedne ruke. S tim da je Hajduk, posebno u uzvratnim utakmicama protiv obje ekipe svoje šanse redao „kao na traci“. Ovdje bih htio podsjetiti, nije to bilo tako davno, da je Levski važio za jednog od najtežih mogućih protivnika u 2. pretkolu, a Brondby još i više u 3. pretkolu.
Otkud takva razlika u izvedbi?
Po meni, najviše je „stvar“ u fokusiranosti. U ovoj fazi sezone, a tako je to već nekoliko posljednjih godina, glavni fokus su kvalifikacije za EL. I to je normalno. Svako pretkolo je elminacijsko, nema prostora za popravak i u tim utakmicama svaki igrač daje svoj maksimum. Ali baš maksimum. A većina igrača Hajduka, nije navikla igrati takve utakmice, niti jednom tjedno, a kamoli dva puta. I zato u prvenstvenim utakmicama dolazi do oscilacija.
I zapravo, izuzev Nikole Vlašića koji još od proljeća igra u rasponu od vrlo dobro do vrhunski partija, te Zorana Nižića, koji je u punoj igračkoj zrelosti, svi ostali osciliraju. I u pravilu igraju bolje kvalifikacije EL nego prvenstvene susrete.
Hajduk je prije prve utakmice s Evertonom, uspješno apsolvirao Slavena, prije uzvratne utakmice gostuje kod Rudeša, a nakon uzvratne utakmice protiv Evertona na Poljud dolazi Istra 1961. Pobjede protiv Rudeša i Istre 1961 su obveza.
A Everton? Tu nema mjesta sumnji, dat će i Carrillo i momci svoj maksimum, ali baš maksimum. Što će to značiti, ostaje za vidjeti.
Miće Katunarić
