U jučerašnjoj pobjedi Hajduka II nad Solinom (2:1) u utakmici za treće mjesto memorijalnog turnira Marijan Šuto – Mrma koji je odigran u Zmijavcima posljednjih petnaestak minuta je za momčad Marija Despotovića odigrao nigerijski ofenzivac Bernard Tsumega Bulbwa koji je na Poljud pristigao na probu.
Omaleni (1.66-1.70 ovisno o izvoru) krilni napadač je nekadašnji U-20 reprezentativac Nigerije, koji je svojoj zemlji fantastičnim pogotkom donio U-20 Afrički kup nacija 2015. godine. Jedan je u nizu primjera igrača koji su mladi visoko poletjeli, ali vani, u stranom okružju, nisko pali.
Po narodnosti Tiv, rođen je u gradu Gboko, državi Benue 11.10.1996., kao najmlađe dijete u obitelji, odrastao je u siromaštvu, što ga je znatno oblikovalo u formativnim godinama. Trenirao je nogomet “oduvijek”, prvo u klubu Mkar Rocks, da bi s nenavršenih 16 preselio u Lagos, u akademiju Shuttle Sports, kako se čini, povezanu s Emmanuelom Amunikeom, koji mu je bio trener i u mladim reprezentacijama Nigerije.
Premda je briljirao na U-17 AFCON-u te je bio dio tima koji je izborio U-17 Svjetsko prvenstvo u 2013. godine, nije na kraju igrao na njemu, te je morao sa strane gledati kolege kako ga osvajaju. Par godina kasnije, na spomenutom U-20 Afričkom kupu nacija, postao je heroj Nigerije. To je naravno privuklo interes više klubova koji su ga pokušavali angažirati prije nadolazećeg U-20 Svjetskog prvenstva, a Bernard se, ponukan željom da financijski pomogne svojoj obitelji, zaletio potpisati u travnju 2015. za one koji su financijski bili najkonkretniji – tuniški Espérance, i to na pet godina.
Tih je mjeseci nastupio i za U23 reprezentaciju, a na U-20 SP, ispao u osmini finala. Bila je to jako zanimljiva generacija – gdje su igrali današnji reprezentativci, Leicesterovi Ndidi i Ihaneacho te Levanteov Simon, uz povremene poput Watfordovog Isaaca Successa, pa i Goričinog Muse Muhammeda. Igrati s njima, ispostavilo se, bio je vrhunac Bulbwinog nogometa.
Espérance je za mlade afričke nogometaše nešto poput talijanskih klubova za naše – mnogo njih ode tamo, ali rijetki dobiju minutažu i dobar transfer potom. Bulbwa je baš doveden kada je i Eduok pao u nemilost – trener Ammar Souayah je došao toga ljeta pred sezonu i navodno Bulbwu nije cijenio. Ipak, dobijao je pristojnu minutažu na jesen, pet puta je startao i četiri puta ušao s klupe, međutim, do kraja sezone tek je još dvaput nastupio. Dio problema je vjerojatno bio i u tome što je, kako smo već spomenuli u članku o Eduoku, bila i jaka konkurencija domaćih igrača na njihovim pozicijama.
Bernard Bulbwa, Esperance Tunis – Video characteristics – Playmaking from Ojore Oka on Vimeo.
U drugoj sezoni u klubu nastupio je samo na prvoj utakmici. U tom periodu mu je preminula i majka, klub mu je dao tek četiri dana slobodno radi toga, što je on prekoračio – i bio kažnjen, prebačen je ptoom u U23 ekipu, da bi zatim ozlijedio i križne ligamente, što mu je odnijelo i sezonu 2017/18.
Na ljeto 2018. prelazi potom u marokansku MC Oujdu, ali tek tri puta ulazi s klupe, problemi s ozljedama su se nastavili, pa je bio otpisan na polusezoni…
Danas je zdrav i pokušava dokazati da još ima talenta i znanja, i da može nešto pokazati u ozbiljnijem nogometu. Hajduk proba ništa ne košta, a tko zna, možda, na kraju, i profitira.
MODD
Pročitajte još:
