Osim rezultatske katastrofe za Hajduk i povijesnog plasmana u finale kupa za RNK Split te već opjevanih navijačkih prosvjeda, u pozadini utakmice događala se još jedna neugodnost, skrivena od javnosti. Riječ je o osobama s invaliditetom, koje se mogu kretati jedino uz pomoć invalidskih kolica.
Da su mnogi gradovi neopremljeni s pravom infrastrukturom kako bi se omogućilo lakše kretanje onima koji ne mogu to činiti bez pomagala, posve je jasno. Slično je i sa sportskim borilištima, odnosno stadionima. Ali jučer se u Park mladeži događalo još nešto gore od toga, što bi se teško moglo opisati drugačije osim – glupošću.
Naime, zbog slabe organizacije utakmice, organizator i redarska služba nepotrebno su zakomplicirali stvar. Osim problema s kartama na kojima su bili napisani zbunjujući , odnosno pogrešni sektori i ulazi što je stvorilo veliku gužvu unatoč zapravo malom broju navijača, dogodio se veliki propust kad je riječ o onima koji su primorani na utakmicu doći u kolicima.
Za takve je osobe predviđen ulaz 4 koji ima betonski prilaz koji vodi do brojača koje svatko mora proći, a da bi se do rampe stiglo prije toga je potrebno otvoriti potrebna vrata. Također, prolaz za osobe u kolicima trebao bi biti posebno označen, a također i očišćen od ostalih gledatelja i gledateljica, kako bi se olakšao prolaz. Umjesto toga, dogodilo se upravo suprotno.
Organizator je prvo pustio sve gledatelje koji su se natiskali na ulaz pokušavajući ući (neki su zbog takve “organizacije” kasnili i petnaestak minuta na utakmicu, iako je na tribini bilo par stotina ljudi) na stadion i proći obavezni “brojač”. Istovremeno, željezna vrata koja je potrebno otvoriti kako bi se došlo do betonskog puteljka bila su zatvorena, a na neoznačeni prostor, očekivano, natiskali su se gledatelji. Nakon što je utakmica već bila praktički počela, vrata su se otvorila, a sada oni u kolicima nisu imali gdje proći, a ljudi koji su stajali na prolazu – nisu se imali gdje maknuti. Kroz takvu nepotrebnu gužvu probijale su stoga osobe u kolicima uz svoju pratnju, na jedvite jade. Naravno, i oni su stoga kasnili na utakmicu.
Na opetovano negodovanje gledatelja zbog takve situacije, organizator utakmica kao i redarska služba nisu imali nikakav odgovor, osim što su zamolili da se ljudi pomaknu i još malo natiskaju. I sve se to “da izdržati”, iako nedvojbeno dodatno degradira osobe s invaliditetom, no što bi se dogodilo da je iskrsnuo neki sigurnosni problem? Koliko bi vremena trebalo da se osoba u kolicima izvuče iz takve gužve, naravno, sigurno? Mnogi ljudi koji su stajali u redu nisu ni bili svjesni problema te je do potencijalno opasne situacije vrlo lako moglo doći. Na sreću, nije. Ne treba zaboraviti da je većina stadiona u Hrvatskoj u gradskom vlasništvu (kao i ovaj) te je Grad dužan ulagati u svoje vlasništvo. No, do kada će osobe s invaliditetom biti građani drugog reda?
Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.